Objavljivanje imena kandidata za dodjelu „Medalje otpora“ zaslužnima za organiziranje odbrane od agresora već danima izaziva uglavnom negativne reakcije mnogih bivših pripadnika Armije RBiH.
Krivične prijave
Među onima koji su u prvim danima agresije goloruki pružili otpor agresoru, a da, kako kažu, nisu ni znali „ko su i šta su likovi čija imena i fotografije ovih dana kruže po medijima“, najglasniji je ratni komandant Srebrenice Naser Orić.
– Mene niko na taj spisak ne smije staviti. Kakvi organizatori, kakvi pokretači. Vidio sam na spisku imena nekih časnih ljudi kojih više nema među živima, a i onih koji su živi i koji su zaista zaslužni za odbranu. Ali, pričati o tobožnjoj organizaciji otpora, pa to je najveća neistina, ustvari podvala, koja se danas može servirati Bošnjacima. Kosa mi se diže na glavi od nekih osoba sa spiska za koje znam da metka u ratu nisu ispalile, da nisu vidjele linije ni četničkog tenka i, što je najgore, danas uživaju u materijalnom bonluku kao da su veterani s Perl Harbora. Neka se stide – ogorčen je Orić.
Navodi da će, ako spisak organizatora otpora i kandidata za medalje bude ozvaničen, prvi podnijeti krivičnu prijavu protiv pojedinih osoba s tog spiska iz Podrinja, Semberije… zbog toga što samo u aprilu i maju 1992. godine nisu učinili ništa da zaustave odvođenje više od 15.000 civila iz općina iz kojih dolaze u logore, ubistva, silovanja i mučenja.
– Kada se predstavljaju organizatorima, pa što nisu organizirali narod da se odbrani od agresora? Svojevremeno su se u Bratuncu na te spiskove gurali neki „organizatori“ koji su 1992. potpisali lojalnost SDS-u, predali im spiskove Bošnjaka koji imaju lovačko oružje i onda dobili po rezervoar goriva od Miroslava Deronjića i pobjegli u Tuzlu. Čujem da ih sada nema. Pa što su „organizatori“ iz Zvornika, Bijeljine, Kozarca, Prijedora, Foče, Višegrada, Trnova… dozvolili da im bošnjačke glave na panju dočekaju Arkanove i druge koljače? Da je u mojoj Srebrenici bilo tih bajnih organizatora, ne bi početkom 1992. godine, ulaskom četničkih snaga, na kućnom pragu bilo pobijeno oko 80 đuturuma koji nisu mogli hodati, a kamoli negdje bježati – otvoren je Orić.
Organizirati im sergiju
On primjećuje da je na spisku najviše „organizatora“ iz mjesta gdje su počinjeni najveći i najmasovniji ratni zločini.
– Gledam spisak „organizatora“ iz Sarajeva, srednje Bosne, Hercegovine… hoću da prepuknem. Mnoge od ovih koji forsiraju priču o organizatorima i medaljama danas gledam po ministarstvima, parlamentima, komisijama, upravnim odborima, agencijama. Muka mi je. Oni nisu svjesni da ovim što rade postaju neprijatelji države BiH i Bošnjaka posebno. Ti koji hoće da pokažu kako su oni 1991., bajagi, bili organizatori nekakve odbrane, adut su agresoru na BiH i politikama koje negiraju genocid i zločine počinjene nad našim narodom i onima koji po svaku cijenu žele agresiju okvalificirati kao građanski rat. Neka im je na sramotu. Ako su ovo pokrenuli zarad neke materijalne koristi koju bi im donijele te medalje i priznanja, neka kažu, ja ću petkom pred džamijom organizirati sergiju da im poboljšamo materijalno stanje – poručuje Orić.
Časne borce na drugačiji način vrednovati
Orić moli časne borce koji su se našli na spisku da ne misle da su njegove primjedbe upućene njima, jer on, kaže, dobro zna koliko su oni doprinijeli u odbrani zemlje. On smatra da takve ljude treba vrednovati na drugi način.
Vijesti.ba
