Kilometri ostaju za nama, a s njima i odmorišta, skupe benzinske pumpe, svjetlucave reklame, vrhovi Alpi, te posljednji granični prijelaz između Bosne i Hrvatske, onaj na Izačiću. Dok torbe i kese nagurane do krova automobila otežavaju pogled unazad, grabimo naprijed. Meni se čini, nedovoljno brzo. Cijelo vrijeme u retrovizoru čitam djelimični natpis sa neke kese „Peder…“, nesvjesno se smijem zaboravljajući da je riječ o Pederssonu, holandskom proizvođaču ,jer jedino što mi ne silazi s pameti je materino ibrećenje i trostruko pljuckanje „pu, pu , pu…“ kada bi vidjela homoseksualce u zagrljaju ili razmjeni nježnosti, normalnu pojavu na ulicama holandskih gradova, ne silazi mi s uma njen neskriveni strah da bi neko od njenih unučadi moglo „gluho bilo isto tako naograjsati“.
Nastavak čitajte na Ženski.ba
