Naša zemlja puna je talenata o kojima malo znamo. Jedan takav svijetao primjer je i Nadina Mahmutbegović. Pored uspješnog studiranja na Građevinskom fakultetu u Tuzli, Nadina, od malih nogu, uspješno igra šah. Njena ljubav prema šahu probudila se uz njenog oca, a kako je to sve počelo pitali smo je na početku razgovora.
„Moj otac je, još kao mali dječak, postao veliki zaljubljenik u šah. Pošto on, tada, nije imao velike mogućnosti da se razvija kao igrač, odlučio je da, po završetku fakulteta, uz posao, vodi i školu šaha, te svoje znanje i ljubav prema ovoj drevnoj igri prenese na djecu. Ja sam šah naučila igrati sa četiri godine, te sam, nakon još par mjeseci rada s ocem, počela ići u klub. Međutim, bila sam jedina djevojčica, i prilično bojažljiva kada je trebalo povući potez. Mom ocu je bilo teško gledati kako se „lomim“ za potez, te me polahko počeo udaljavati od šaha. Tada sam krenula u osnovnu školu, našla neke druge zanimacije i ostavila šah, sve do 11-te godine, kada sam se zatekla na mjestu održavanja federalnog prvenstva, pristala na prijedlog da to odigram, te tako sasvim neplanirano ponovo počela sa šahom.“
Četiri puta je bila prvakinja države, dva puta viceprvakinja. Na Otvorenom prvenstvu Balkana 2010, osvojila je drugo mjesto. Predstavljala je BiH na raznim evropskim i svjetskim prvenstvima. Na pitanje kakav je osjećaj sve to postići za 21. godinu Nadina kaže:
“Čovjek je sretan i lijepo se osjeća kada ima mogućnost da radi ono što voli, a ako, uz to, ima i neke rezultate, tada je čovjek ispunjen. Osjećaj uspjeha i pobjede je još draži, ako je čovjek svjestan truda i vremena koji uloži. Ljudi te odmah više poštuju, imaju više simpatija i naklonosti, podržavaju te.. dobijaš pozive na turnire, samim tim putuješ, stičeš nova prijateljstva, upoznaješ nove kulture, a to je, ako mene pitate, ono najljepše što donosi bavljenje nekim sportom.“
Isto tako, ona ističe, da se i u budućnosti nada novim uspjesima kako na fakultetu, tako i u šahu, te da se kroz samousavršavanje sprema za to.
„Moji uspjesi su prvenstveno bazirani na završetak fakulteta. Šah je možda jedina igra u kojoj dobro učenje u školi pospješuje dobro igranje šaha i obratno. Nije uzalud pokrenuta inicijativa, u visoko razvijenim zemljama, za uvođenja šaha kao predmeta u osnovnim i srednjim školama.
Dakle, obrazovanje je na prvom mjestu, kao temelj ispravnog, kvalitetnog društva. Tek kad je podloga dobra, možemo se nadati krupnijim stvarima i uspjesima na ostalim poljima “
Jako je rijetko naći nekoga ko ovoliko voli šah. Pričajući sa Nadinom možete osjetiti sa koliko žara ona pristupa ovoj igri, u kojoj je, kako kaže, fascinira:“Način na koji je sve povezano, kako šah funkcioniše, sukob mišljenja, konstantno nastojanje pronalaska najboljeg riješenja, izlaz iz naizgled bezizlazne situacije..šah čovjeka tjera na konstantno razmišljanje, „uvlači“ u njegovo dalje otkrivanje. Igranje šaha čovjeka čini sretnim. Partija šaha je život u malom.“
Svi smo svjedoci da vrijeme nemilosrdno prolazi, teško je uraditi sve ono što planiramo ili ono što volimo, a doći do uspjeha i cilja čini se gotovo nemogućim. Da bi uspjeli sve to, možemo primijeniti Nadinin recept:
„Za svaki uspjeh treba uložiti mnogo truda, rada, potrebno je mnogo odricanja. Treba postaviti prioritete, a šah je izuzetno zahvalan po tom pitanju. Nevjerovatno je lijepa i bogata igra koja razvija maštu, osjećaj za ljepotu. Šah mnogi svrstavaju u umjetnost, šah je igra sa neograničeno mnogo mogućnosti prelijepih kombinacija.Učvršćuje karakter, borbenost i postojanost. Za razliku od drugih sportova, može se igrati dugo. A što se tiče spoja šaha i škole, može se reći i da imam sreće, jer su šah i škola izuzetno povezani.“
Znamo da podrška od institucija države nedostaje gotovo u svakoj sferi. Na kraju razgovora nam je Nadina kazala koliko je važno da se država probudi u ovom aspektu, obzirom da imamo mnogo talenata u raznim oblastima, a koji nažalost neće moći doći do uspjeha upravo iz tih razloga. Ona taj trnovit put, put bez podrške, je već prolazila i prolazit će i u budućnosti. Uprkos svim tim teškoćama, ona mladima poručuje:
„U sport, kulturu, obrazovanje se ne ulaže. A to je okosnica zdravog društva. Najbolji učenici nemaju stipendije, najbolji sportisti nemaju uvjete za rad, naši mladi ljudi odlaze u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Očito da su naše vladajuće strukture zaokupljene same sobom. Međutim, sada ću navesti citat poznatog jugoslavenskog velemajstora Svetozara Gligorića: „Šah je borba sa samim sobom.“ Drugačije prevedeno, život je borba sa samim sobom. Mislim da svako od nas treba da krene od sebe. Moramo biti uporni, istrajni, vrijedni, postaviti sebi ciljeve i nastojati ispuniti ih. Moramo imati volju i nadu, jer samo tako možemo naprijed, i mi tako možemo formirati zdrav sistem i zdravo društvo.“
Piše: Azur Delić
