Možemo i mi lupati gluposti, pa reći da imamo pravo na slobodu govora. Jer, pazite, sloboda govora je širok pojam. Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Možemo isprintati ovu definiciju i zalijepiti je na press akreditaciju, pa svima pokazivati ko nas pokuša napasti.
Možemo i mi otići u MUP i reći da radimo bolje od njih, da je naše pravo da ukazujemo na nepravilnosti u saobraćaju, na korupciju u institucijama. Kažemo da smo bili svjedoci toga, da imamo dokaze i da ćemo to riješiti na naš način.
Možemo i mi ignorisati jednog od članova Predsjedništva na priču kako nije vrijedno da zauzima medijski prostor i da iznosi svoje banalnosti. Možemo prenostiti samo onu dvojicu uz izgovor da su “manje zlo” od njega. Možemo legitimno izabranog člana Predsjedništva ignorisati u njegovim odlukama koje opet, s druge strane, utječu na naš život.
Možemo i mi ignorisati sadržaje ratnih zločina, govoriti kako želimo da gledamo naprijed, kako je to prošlost u koju ne treba dirati, iako ne dirajući u prošlost, ona se iznova i iznova vraća. Ali možemo, naše je pravo da radimo što god mi želimo.
Možemo i mi staviti prst u uho i zatvoriti oči pred malverzacijama u obrazovnim institucijama, pred korumpiranim profesorima, političkim ublehama koji su zahvaljujući ideologiji, a ne znanju, došli na poziciju profesora. Možemo šutiti o nasilju nad studenticama i govoriti sve najbolje o tim profesorima. Možemo govoriti kako na našim fakultetima nema neregularnosti, kako naši student uče, a ne prepisuju.
Možemo i mi na sva zvona lijepo pričati o našem zdravstvu. Možemo pisati najbolje o doktorima, o tome kako baš u našim bolnicama raspisuju regularne konkurse za posao, kako u našem Domu zdravlja nema političkih ideologija vješto umotanih u ljekarske recepte.
Možemo i mi na sav glas je*** majku onima koji su nam napravili štetu, u našoj kući, našoj školi, poslu, našoj bolnici, policiji, svim institucijama. Možemo im prijetiti da ćemo ih negdje sačekati, da će nestati sa lica zemlje, da ćemo im povrijediti voljene. Možemo i poslije toga reći kako smo se šalili, ili kako smo to rekli u naletu bijesa. Možemo…
Možemo i mi izmišljati toplu vodu, pisati neistine, gluposti, prozivati vladajuću elitu, pa se braniti svojim slobodnim mišljenjem, ili s druge strane okrenuti ploču na urednika ili direktora. Možemo reći da nam je tako naređeno, da smo MORALI tako uraditi.
Možemo i mi staviti veo preko lica i braniti svakog našeg kolegu, samo zato što se bavi istim poslom kao mi. Možemo pokazati kolegijalnost, empatiju, saosjećajnost, možemo podijeliti težinu koju on nosi. Možemo osuditi svakog onog koji vrijeđa naše kolege zbog onoga što su objavili, bez obzira da li je to tačno ili ne.
Možemo sve, ali nismo glupi da to uradimo.
Azra Husarić
