Jadnog dana u rano proljeće, jedan mali leptir pokušavao je da se oslobodi svoje čaure. Kada se pojavio mali otvor, čovjek koji je slučajno tuda prolazio, zagledao se u taj savršeni prirodni proces, „rađanja leptira“. Poslije prilično vremena i jako puno truda, otvor je bio tek nešto veći, činilo se da će leptir izgubiti ovu bitku.
Tada je čovjek odlučio da se umiješa i pomogne leptiru. Uzeo je nož i presjekao čahuru, vodeći računa da ga ne povrijedi.
Leptir je odmah i bez velike muke izašao iz čahure, ali njegovo tijelo bilo je slabo i nemoćno, a krila su se jedva pokretala.
Čovjek je nastavio da gleda u leptira, misleći da će konačno raširiti krila i odletjeti. Međutim, to se nije desilo. Ostatak života leptir je vukao svoje slabo tijelo i smežurana krila koja nije mogao da raširi. Nije bio u stanju da leti, tijesna čahura i napor koji leptir mora da uloži da bi prošao kroz njen mali otvor su neophodni da bi tečnost iz njegovog tijela bila potisnuta u krila. Na taj način leptir postaje spreman da poleti u trenutku kada se oslobodi svoje čahure. Život primorava leptira da napusti svoj ljusku, tako da postane jači i u stanju da raste i razvija se.
Život pred nas stavlja razne izazove, moramo se suočavati sa njima jer sa svakim novim sve smo jači.
