On nije jedini. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da je u periodu od 2005. do 2014. godine novac i poklone za ove pogodnosti zatvorskom osoblju davalo najmanje jedanaest zatvorenika u Doboju, Zenici i Mostaru.
Zatvorska uprava može osuđenike primjerenog ponašanja puštati na povremenu slobodu kako bi im olakšala izdržavanje kazne.
Istraživanje pokazuje da su pojedini uposlenici zatvora ovaj sistem vidjeli kao priliku za laku zaradu, a osuđenici za novo krivično djelo ili bijeg.
U bijegu je trenutno 35 osuđenika koji se nisu vratili u zatvore sa vanzavodskih pogodnosti.
Cijena slobode
U Kazneno-popravni zavod (KPZ) Doboj Suvara je došao početkom augusta 2008. godine. Tada je povučena potjernica koja je za njim bila raspisana zbog izbjegavanja zatvora. Dok je u Doboju izdržavao kaznu, Suvara je odlazio u Osnovni sud u Bijeljini gdje mu je suđeno zbog korištenja lažnih isprava. Za isto djelo je i ranije osuđivan.
Iako je trebao, novi krivični postupak nije bio prepreka zatvorskom osoblju da ga pušta na vikende i u grad. Na prvi dopust je izašao već nakon mjesec dana zatvorske kazne.
Suvara je za te pogodnosti platio – zatvoru je donirao računar, a vaspitaču Mirku Blažanoviću je dao oko 3.000 KM. Blažanović je to priznao u sudskom postupku koji je vođen protiv njega i direktora zatvora Milorada Novakovića zbog sumnje da su uzimali mito za vanzavodske pogodnosti i zapošljavali zatvorsko osoblje.
Blažanović i Novaković su u julu 2015. godine priznali krivicu i dobili četiri, odnosno šest mjeseci zatvora. Trenutno se vodi postupak za utvrđivanje visine novčane kazne koju su zatražili umjesto zatvorske. Novaković nije želio govoriti o slučaju dok sud ne donese konačnu presudu.
Suvara je u toku suđenja rekao da je uspostavio prisniju vezu sa Blažanovićem i na osnovu toga je “mogao sve” – da ide kući kad je htio, da posreduje za druge osuđenike pa i da koristi telefon i Internet u njegovom uredu.
Osuđenik Neven Zec je priznao policiji da je Suvara 2008. godine posredovao kod uprave i za njegove pogodnosti. Za to mu je dao 400 maraka i nakon toga je izlazio na slobodu, iako je iste godine tri puta kažnjavan oduzimanjem ovih mogućnosti. Zec je višestruki povratnik u kriminal koji je u Doboju izdržavao trogodišnju kaznu zbog razbojništva.
Okružni tužilac iz Doboja Goran Rubil kaže za CIN da ne bi trebali dobiti nikakvu pogodnost oni koji su disciplinski sankcionisani: “Ja sam kao tužilac bio siguran da nisu ispunjavali uslove i da im je odobreno samo zato što su ova službena lica dobila novac za te pogodnosti“.
Rubil kaže da je tokom procesa otkriveno da se pogodnosti odobravaju ne samo primjerenim osuđenicima već i ostalim “radi mira u kući”.
Sadašnji direktor KPZ-a Doboj Branko Miletić nije želio razgovarati o radu bivših kolega. Objasnio je da se pogodnosti odobravaju samo osuđenicima koji ih zaslužuju, uz saglasnost i njegovih radnih kolega, policije i socijalne službe.
“Sve je javno i transparentno“, tvrdi Miletić. Međutim, novinarima CIN-a nije omogućio razgovor sa osuđenicima, obrazloživši da oni ne žele. Slično se ponovilo i u zatvorima u Istočnom Sarajevu, Bijeljini i Foči.
Od novembra prošle do aprila ove godine u 13 zatvora Bosne i Hercegovine (BiH) je boravilo oko 2.100 osuđenika, od čega je oko 400 njih koristilo pogodnosti.
Novinari CIN-a su razgovarali sa 37 zatvorenika. Većina je rekla da nisu primijetili nepravilnosti prilikom odobravanja pogodnosti, ostali nisu komentarisali.
“Stegli su, barem što se toga tiče”, rekao je Adi Alić, zatvorenik zeničkog zatvora na odsluženju sedmogodišnje kazne zbog razbojništva.
Vikend na slobodi za vino i sir
Dokumentacija u posjedu CIN-a pokazuje da je situacija bila drugačija u periodu od 2010. do 2014. godine kada su u zeničkom zatvoru radili vaspitač Sejad Sivac i pomoćnik direktora za odgoj i tretman Mugdin Musić. Oni su uzimali novac od najmanje četvorice osuđenika, među kojima je bio i Salkan Džakulić. Iako je ispunjavao uvjete za pogodnosti, Džakulića nisu htjeli puštati vani dok im ne plati.
Jedno vrijeme im je plaćao, a onda ih je odlučio prijaviti inspektorima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Kontaktirao ih je kada je izašao na dopust.
“Sivac mi je rekao da se vikendi plaćaju i da se ne može tako lako dobiti vikend“, rekao je Džakulić inspektorima SIPA-e. Tokom istrage Džakulić je rekao da ga je Sivac zvao “bankarom”, pretpostavljajući da ima puno para od prodaje lažnih novčanica zbog kojih je izdržavao kaznu od sedam i po godina.
Inspektori su početkom 2014. godine organizovali i primopredaju označenih novčanica i tada su uhapšeni: Sivac, Musić i njegov rođak Zulfikar Musić, koji je posredovao primopredaji novca.
Na suđenju su priznali krivicu i dobili zatvorsku kaznu: Sivac deset mjeseci, Mugdin Musić šest, a Zulfikar Musić pet mjeseci. Za razliku od Sivca, rođaci Musić su zatvorsku kaznu zamijenili novčanom. Mugdin je slobodu platio 1.713 KM a Zulfikar 1.281 KM.
Mugdin za CIN kaže da se nagodio jer nije vjerovao da će biti oslobođen: “Ako potpišem nagodbu do šest mjeseci zatvora, to mogu platiti i ne moram ići u zatvor. To mi je u glavi bilo non-stop”.
Aktuelni pomoćnik direktora za odgoj i tretman u KPZ-u Zenica Samir Delić kaže da je trebalo vremena da se slučaj otkrije, budući da je Džakulić ispunjavao uvjete za pogodnosti.
“Oni su tog čovjeka, kako se u narodu kaže, uzeli lopatom”, kaže Delić.
Slično se događalo i u mostarskom zatvoru od 2005. do 2008. godine kada je rukovodilac Sektora za poslove preodgoja osuđenika bio Ivan Kraljević. On je od najmanje petorice osuđenika uzimao novac i poklone: umjetničke slike, autodijelove, telefon, sir i vino. Zatvorenici su ga prijavili i on je 2011. godine osuđen na tri godine i tri mjeseca. Zatvorsku kaznu odležao je u Orašju i Zenici.
Tokom suđenja je otkriveno da je Kraljević osuđeniku Anti Šesti za 100 eura vratio pasoš iz zatvorskog depozita kako bi u vrijeme zatvorskog godišnjeg odmora otišao u Njemačku. Šesto je u molbi za odobrenje pogodnosti naveo da mu pasoš treba za nastavak studija u Splitu.
“To je gospodin Kraljević naredio da ja tako napišem (…) da se ne bi vidjelo da ja idem u Njemačku”, rekao je Šesto na suđenju.
Kraljević za CIN kaže da mu je suđeno jer se sukobio sa direktorom zatvora Romeom Zelenikom. Prema njegovom mišljenju, Zelenika je izvršio pritisak na osuđenike da svjedoče protiv njega.
“On nije mogao raditi mimo mene i onda je mene sklonio. Namjestili su mi to i mene osude drastično“, kaže Kraljević.
Zelenika to negira: “Nikakvih sukoba ja nemam. To je njegova verzija”.
Na more umjesto iza zatvorskih rešetki
Prema podacima bh. zatvora, 35 osuđenika je u bijegu – nisu se vratili sa korištenja pogodnosti. Među njima je bio i Dominik Ilijašević Como koji je u KPZ-u Mostar izdržavao petnaestogodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnog zločina i ubistva. Radeći u zatvorskoj biblioteci, Ilijašević je stekao mogućnost da na slobodi provede mjesec dana godišnjeg odmora na koji je pušten 23. augusta 2013. godine. Sa tog godišnjeg odmora se nije vratio.
“Prije toga je koristio, ne mogu sada točno znati, devet ili deset puta vanzavodske pogodnosti u Kiseljaku, bez ikakvih problema. Uvijek se uredno vraćao”, kaže njegov vaspitač Zoran Rajič. On sumnja da je Como iskoristio pogodnosti da napravi hrvatske dokumente s kojima je prešao granicu. Raspisana je potjernica i bh. pravosudni organi su pisali hrvatskim kolegama da preuzmu ovaj slučaj, što je i učinjeno.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u septembru prošle godine priznao presudu bh. pravosuđa i pozvao Comu da se javi u zatvor. On se 17. maja 2017. godine odazvao pozivu za odsluženje ostatka kazne od oko šest i po godina u zagrebačkom zatvoru Remetinec. To je za CIN potvrdio Hrvoje Visković, sudija Županijskog suda u Zadru.
Bijeg iz zatvora nije krivično djelo već disciplinski prekršaj za čije kažnjavanje je nadležno zatvorsko osoblje. Osuđenici mogu dobiti kaznu samice i izgubiti pogodnosti do godinu dana, ali zakon ne predviđa potpuno ukidanje pogodnosti.
Ubistvo na pogodnostima
Osim bijega zatvorenici su ovu pogodnost zloupotrebljavali i na druge načine: kasnili su pri povratku u zatvor, dolazili pijani i drogirani ili su činili neko krivično djelo, govore podaci koje su novinari CIN-a prikupili iz bh. zatvora.
Miroslav Marić, pomoćnik direktora za poslove tretmana u KPZ-u Bijeljina, kaže da nema garancije da neće biti zloupotrebe dopusta.
“Hipotetički se može desiti da svaki put izvrši krađu i da se vrati ovdje, a da se ne zna”, kaže Marić.
Sudska dokumentacija pokazuje da je skoro deset godina trebalo da se otkrije da je Đorđe Ždrale ubio Ljubišu Savića Mauzera dok je 2000. godine koristio pogodnosti kao osuđenik KPZ-a Istočno Sarajevo. Motiv ubistva nije otkriven.
Savićeva supruga Bojana kaže da bi spriječila puštanje najtežih zatvorenika na povremenu slobodu. Komentarišući mogućnost da Ždrale u budućnosti dobije vanzavodske pogodnosti i izađe na dopust, rekla je:
“Vjerujem u sistem i stručnjake koji će to da procijene, ali negdje bi se vjerovatno prepoznalo da je moj odgovor odričan”, kaže Bojana Savić.
Osuđeni mogu koristiti vanzavodske pogodnosti ako su već odslužili dio kazne. Dužina boravka na slobodi je određena zakonom i zavisi od dužine kazne.
Ždrale je na Sudu BiH osuđen 2010. godine na dvadeset godina zatvora zbog ubistva. Državni zakon je za slične slučajeve propisao da osuđeni moraju odslužiti tri petine kazne prije dobijanja vanzavodskih pogodnosti. Ostali uvjeti zavise od procjene zatvorskog osoblja koje određuje da li osuđenik može dobiti pogodnosti te koje, kada i do kada.
Većina osuđenika sa kojima su novinari CIN-a razgovarali u toku posjete tvrdi da im povremeni izlazak na slobodu znači puno za rehabilitaciju, očuvanje porodičnih veza i lakše podnošenje zatvorskih dana.
