Niti jednom nismo imali prilike elektronski glasati na bilo kojim izborima, a po svoj prilici ni nećemo tako skoro. Je li to stvarno tako komplicirano za organizovati, ako jest, zašto jest i ko u svijetu glasa elektronski?
Sa profesorom Mirsadom Hadžikadićem smo pričali o tome koliko se američka praksa elektronskog glasanja pokazala djelotvornom i da li bi se ona u neko dogledno vrijeme mogla primijeniti i na bosanskohercegovački izborni proces.
”Elektronsko glasanje u SAD-u radi dobro, istina je da ono nije definisano na državnom nivou nego na nivou saveznih država tako da svaka država kao recimo Sjeverna Karolina, gdje sam ja živio, ima svoj način glasanja ali svi imaju neku podlogu.
Tako da recimo u Sjevernoj Karolini ja kada glasam, elektornski se glasa, prave se odluke o pojedinim kandidatima, ali šta god uradite vidite da mašina iza piše na papiru sve što ste uradili, čak i ako ste pogriješili pa se vratite to se zapiše. Tako da postoji zapis i ukoliko ikada iko traži provjeru rezultata ona je moguća da se uradi zato što je taj rezultat upisan i niko ne može da ga promijeni.
Ja sam potpuno za to da se glasa elektronski i postoje sada sve bolje i bolje metode da je ono neoborivo, ali sve dok ima papirni zapis mislim da je u redu da se ide ka elektronskom glasanju i to je pogotovo važno u BiH gdje kažu da je ”važnije ko broji nego ko glasa””, kaže za Radio Kameleon profesor Mirsad Hadžikadić.
Izbori u vrijeme pandemije bi bili idealna prilika i poticaj da se napokon i kod nas omogući e-glasanje, odnosno kao njegovu podvrstu I-glasanje (glasanje putem interneta), ali kao što vidimo, to se nije dogodilo.
