Sinoć sam, nekoliko trenutaka pred spavanje, pročitala vijest koja me duboko, istinski potresla… Ali, koliko me potresla, toliko i cijelog ovog ponedjeljka razmišljam o tome kako joj je sada nekako sve lakše…
Piše: Belma Krajišnik
Otišla je i Ona. Heroina.
Otišla je na put ka svojim najmilijim. Ka onima koje su joj prije dvije i više decenije skoro oteli iz ruku, iz školskih klupa, od porodičnog stola, iz doma. Oteli i ostavili je da godinama čezne za njihovim osmijesima, dječijim zagrljajima i svemu što su zajedno trebali doživjeti u rahatluku.
Razmišljajući o svemu što je Ona prošla od tada, zatvorila sam oči i zaspala. Kao da sam mogla čuti njene jecaje i kao da sam mogla obrisati njene suze.
Onda mi je došla u san.
Samo je koračala i gledala u mene sa blagim osmijehom na usnama, kao da mi je željela reći da joj je sada lako, jer će sresti svog Abdulaha i umjesto onih jela pred kućom koja je sada ostala u potpunosti prazna, zagrliti svoje sinove Azmira i Almira.
Otišla je i Ona. Majka hrabrost.
Ona koja je prethodne dvadesettri godine živjela život satkan od tuge i uspomena. Dostojanstven, ali život pun borbe i jecaja koji su odzvanjali svakom ulicom ovog svijeta.
Zamislite svako jutro koje je Ona živjela. Vjerovatno se nadala da će nakon otvaranja očiju vidjeti svoje voljene, kako će Bajram dočekati okružena brojnom familijom i kako će im rođendane slaviti sa mnogo radosti.
I Bajrame i rođendane je čeznula za njihovom blizinom iako nikada iz svakog dijela njenog bića nisu otišli.
Čeznula je da umjesto bol – osjeti njihovu sreću. Da umjesto nišana – osjeti toplinu njihovih zagrljaja. Da umjesto agonije koju je proživljavala – osjeti živote onih koje su joj oteli.
Posvetila je svoj život borbi za pravdu, zbog svih onih majki koje su živjele sa istim bolom. Borila se za život, istinu, za djecu. Za otkrivanje tajni, za saznanja. Za opominjanje i čuvanje od zaborava, za sigurno odrastanje novih naraštaja.
Otišla je i Ona. Hatidža Mehmedović.
Ona od koje su oteli i supruga i djecu i brojnu familiju koja bi u srijedu mogla da joj prouči Fatihu.
Mirno spavaj, Džidžo. Ostaće iza Tebe sve staze kojima si gazila u borbi za istinu. Ostaće djela, hrabrost i zadatak da nastavimo tamo gdje si stala. Na vječni počinak ispratiće te ožalošćene familije, a ne djeca koju si izrodila.
Neka ti je vječni rahmet, hrabra majko.
