Piše: Amra Avdić
Predstavnice iz Kluba SDA i HDZ-a su kao i muškarci u njihovim klubovima bile suzdržane povodom prijedloga amandmana Kluba Naše stranke. Isti se odnosio na budžet FBiH prema kojem se iznos od 7,4 miliona KM predviđenih za povećanje plata uposlenima u administraciji, trebao preusmjeriti kantonima za sufinansiranje naknada porodiljama i trudnicama.
Suzdržane????
Samira Begić, Sebija Izetbegović, Adisa Kokić-Hinović, Melika Mahmutbegović, Edita Mazić, Belma Pojskić i Kenela Zuko, Jelka Milićević i Delfa Dejanović = SUZDRŽANE.
Nije li jednoglasno ZA, makar od strane žena, trebalo biti civilizacijsko opredjeljenje?
Sklanjam se od politike bez obzira što smatram da niko u ovoj državi ne može biti apolitičan. Mene u mojoj srži najviše zanimaju pozitivne priče žena pobjednica, heroina koje ovo društvo liderski guraju naprijed.
Međutim, baš zbog toga što nekoliko godina radim u ovom polju čiji su epicentar žene nisam mogla ne ostati preneražena i negdje kao žena poražena. Ovoliku količinu hipokrizije moj mozak jednostavno ne može da svari.
Pri tome, ova priča ima i nastavak… I može gore…Vjerujte…
Kao odgovor na prijedlog predstavnice Kluba Naše stranke, Sabine Ćudić, SDA upućuje vlastiti amandman o porodiljama koji predviđa isplate onima koje žive u domaćinstvu gdje mjesečni prihodi po članu ne prelaze 20% prosječne isplaćene neto plate u Federaciji, što znači: 171,6 KM.
Naredni uslov je da niti jedan član tog domaćinstva ne smije biti vlasnik motornog vozila do sedam godina starosti !???!
Znači prava su na nivou cca. 2000 porodilja u Federaciji.
Voljela bih da mi makar jedna od predstavnica Kluba SDA objasni kako zamišlja realizaciju predloženih stavki.
NPR. Porodite se. Od FBiH kao poklon stižu ambulantna kola, koja vas voze pravo u fotokopirnicu, kako biste iz torbe sa pelenama, gazama i mazama izvadili saobraćajnu dozvolu i svečano je kopirali kao dokaz a sve u ime naknade koja bi vam po svim mjerilima demokratskog društva trebala pripadati.
Ostanem nijema na ovo pomračenje mozga ali se natjeram da napišem par redova jer vjerujem da je na nama – ŽENAMA – da ne izignorišemo ovakav jedan apsurd.
Ja ove žene nisam birala jer da jesam vjerovatno bih se već jučer ranila. Međutim, imam pravo da osudim dokle god tu sjede oni i one koji žive od mog novca.
Imam pravo da čekam susret oči u oči sa ovim damama u kojima je sve žensko sa akcentom na solidarnost preminulo i da ih pitam: “Je li vas sramota makar žena koje su vas birale?”
U želji da se ne crvenim sutra pred svojom kćerkom za koju ne želim da je ovo u njenoj budućnosti čeka molim vas da kao žene reagujemo a sve muškarce, očeve djevojčica koje će postati žene, da nas podržite.
Nemojte da šutimo u ime historijskih borbi žena za pravo glasa, za pravo da voze i u konačnici za pravo da i ove, gore navedene žene, sjednu kao predstavnice naroda sa sve mogućnošću da da ostanu suzdržane na ovakav amandman.
Amin/ Amen!
