Kada su autori teksta jednom sarajevskom eminentnom ugostitelju otkrili kakvu će temu pokušati apsolvirati, on ih je upitao: “Znate li koliko Šerif Konjević ima od škole?” Na logično kontrapitanje “koliko?”, spremno je odgovorio: “Dvanaest kilometara”, te dodao kako je Halid Bešlić jednog dana na stepenicama svoje srednje škole ugledao dlaku, pa mu se sve toliko zgadilo da ju je morao napustiti.
Ipak, neće biti baš tako. Priča o tesaru Halidu Bešliću, koji je izrastao u vodeće ime domaće ali i balkanske folk muzike, već se prepričava kao mit i vjerovatno pothranjuje skrivene ambicije grlatijih momaka, koji špartajući građevinskim skelama sanjaju kako će ih točak sudbine baciti ka većem auditoriju od najbližeg kruga radnih kolega sa kojima se uz pjesmu zalije svaka primljena plata.
Imao je, kako je kazao u jednom intervjuu, ambicije da se po završetku srednje škole upiše i na Građevinski fakultet u Sarajevu, ali onda su došli dijamanti, suho zlato i brilijanti, a sve ostalo je legenda. “Otkad se profesionalno bavim pjevanjem, ne znam šta je kokuzluk”, često će i sam priznati.
Šta reći za izvođače narodne muzike, od kojih se vazda po nekom ustaljenom pravilu očekuje oskudno obrazovanje, mada za takvo unaprijed sugerisano kvalificiranje često i nema posebnog razloga?
Nastupi po kafanama često su ih u najranijoj mladosti opredjeljivali da krenu ka neizvjesnoj egzistenciji pjevača, nerijetko zapostavljajući roditeljski savjet da je škola najvažnija. Kako je vrijeme odmicalo, mnogi roditelji bili su zahvalni rođenoj djeci što ih nisu poslušala, jer kafana je nudila sigurniju budućnost od bilo koje domaće diplome.
Drugi Halid (Muslimović) završio je zanat metalo-glodara i, istina kratko, radio u željezari u Jesenicama (Slovenija).
Rahmetli Meho Puzić nadimak Kennedy dobio je na građevinskoj skeli, izvjesno vrijeme radeći kao zidar. Istina je da se voli slikati kraj klavira, ali ni Rodu Stewartu crnobijele dirke nisu mrske, iako je počeo kao grobar! Estradni menadžer Faruk Drina, inače po struci pravnik, znao je Mehinu sklonost slikanja kraj klavira prokomentirati riječima: “Isto kao kada bih se ja slikao kraj rakete!”.
Nihad Fetić Hakala sa zadovoljstvom se sjeća osam godina provedenih u zeničkoj željezari. Kao elektrotehničar slabe struje radio je na održavanju mjerno-regulacione tehnike. Pred sami rat uzeo je tri mjeseca neplaćenog odsustvovanja i zaputio se na gostovanje u Austriju. Rat mu je samo pripomogao da se definitivno opredijeli i hobi pretvori u profesiju.
Hanka Paldum završila je trogodišnju trgovačku školu, bez radnog iskustva u struci. Isti slučaj je sa Amelom Zuković, koja je još pohađajući srednju saobraćajnu školu više pažnje posvećivala redovnim kafanskim tezgama.
Rizo Hamidović ne krije da su ga iz svih škola istjerali. Nakon niza peripetija završio je zanat za mašinbravara, uz opasku da on i Tito imaju iste diplome.
“U Novom Pazaru, čim bih na času bio malo glasniji, imali su običaj reći – napolje svinjo. Onda bih ja sa rajom praćkama zared’o po školi i sve prozore polomio.”
U struci Rizo nije radio jer, kako veli, ne trpi naredbe nepismenih šefova. Od Više upravne škole brzo je odustao: “Pjevao sam u jednoj kafani na Jekovcu i na predavanje došao mahmuran ko čep. Moj tadašnji profesor Nijaz Duraković dan ranije mi je dao skripte Marx-Engels, šta li već, i tu noć me zapazio u kafani. Sutradan mi je dao najbolji savjet u životu: Uhvati se ti mikrofona, šta će ti ovo.”
Šerif Konjević uz već redovno izrečenu konstataciju kako mu je Allah dao glas i raspon od hejbet oktava kao Pavarotiju, kaže da je srednju ugostiteljsku završio vanredno u Prijedoru: “Ma rijetki su ti pjevači sa redovnom školom!”
Srednju školu metalskih zanimanja na Marijin dvoru pohađao je Semir Cerić Koke. Uz završen tokarski zanat privatno je okončao kurs za kožara-remenara. U istoj školi na Marijin dvoru diplomu mašinskog tehničara dobio je i Armin Šaković. Kada bi morao, tvrdi, radije bi radio kao konobar nego u struci: “Uvijek oko birtije, ili kao pjevač ili kao ugostitelj!”
Prije rata veoma popularni proizvodni smjerovi mašinske struke nisu zaobišli ni Avdu Huseinovića. Okončavši četvrtu godinu školovanja pred sami rat, kao i Armin, nikada se nije okušao kao mašinski tehničar. Našavši sebe u folk vodama odustao je od dileme prilikom izbora željenih studija, pravo ili žurnalistika.
Još kao visočki gimnazijalac, položivši tada veoma zahtjevnu audiciju na RTV Sarajevo, Enes Begović odustao je od Više pedagoške akademije: “Mislim da nisam pogriješio. Ali mislim da sam uz malo volje mogao okončati taj studij i jedino nekad za tim žalim.”
Prije mikrofona, radeći najteže fizičke poslove, u rukama su krampe držali Kemal Malovčić i Rifat Tepić. Obojica su prve plaće dobili kao rudari, a ovaj potonji je doživio ozbiljniju ozljedu na radu kada je ostao bez prsta.
Tu je i Slobodan Lalić koji je niz dugih godina radio kao pružni radnik. Hasiba Agić je radila kao medicinska sestra dok je npr. Dževad Preljević Mrvica jedno vrijeme prodavao lubenice na pijaci Markale.
Fakultetskim diplomama, koliko je poznato, na vakat su se zakitili Haris Džinović, Duško Kuliš i Zijad Sipović, s tim da se ova prva dvojica baš mogu pohvaliti kako se od pjesme živi odlično.
Da estradne vode i nisu baš uvijek sigurne, najbolje svjedoči primjer Nusreta Doličanina, posljednjeg pjevača prijeratne postave Nervoznog poštara. Trenutno zarađuje po njemačkim bauštelima. Što je sigurno sigurno!
Najveća bh. zvijezda iz oblasti zabavne muzike, Edin Dervišhalidović Dino Merlin, završio je bravarski zanat, te je nekoliko godina bio zaposlen u preduzeću Pretis u Vogošći. Ali, onda su došla “kokuzna vremena”, pa se i Dino umjesto čekića prihvatio mikrofona. Prvijenac grupe Merlin, Kokuzna vremena, prošao je zapaženo u tadašnjem jugoslovenskom okviru, ali tek druga ploča ovog benda pod nazivom Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe, obezbijedila je Dini solidnu egzistenciju.
Ipak, slava ga nije promijenila, tako da je prije rata često doručkovao sa svojim bivšim radnim kolegama u menzi Pretisa. Danas, pak, Dino Merlin doručkuje u italijanskim Dolomitima i nekima od svojih kolega s ponosom govori:
“Jarane, pa doručkov’o bi i ti u Dolomitima, da imaš sumu.”
Sarajevski muzičar Adi Lukovac, autor izvanrednog soundtracka za film Dine Mustafića Remake je završio srednju ugostiteljsko-turističku školu i ima zvanje turističkog tehničara: “A, onda sam upisao filozofiju, pa potom i ekonomiju, ali moje studiranje se neslavno završilo.”
Muzičari mlađe generacije uglavnom su bili talentovani srednjoškolci, a većinu je rat zatekao u namjeri da postanu akademski građani ove države.
“Završio sam srednju Elektrotehničku školu u Pofalićima, a onda sam upisao fiziku na Prirodno-mate matičkom fakultetu u Sarajevu. U ratu sam prekinuo studirati na ovom odsjeku, pa sam upisao germanistiku. Ali sam i to prekinuo, jer sam postao rock star. Završio sam i nižu muzičku školu, ako je i to važno, ali danas ti više niko ne gleda školu, jer su u ovim vremenima bitni kompjuteri, strani jezici i talenat”, govori Almas Smajlović, vokal i basista grupe Erogene zone.
Enes Zlatar Bure, frontmen benda Sikter, završio je sarajevsku Drugu gimnaziju, kao i tri godine na Građevinskom fakultetu: “Imam i položen ispit za profesionalnog vatrogasca kao i za instruktora skijanja.”
Gitarista grupe Punkt Nurudin Dino Vatrenjak završio je Muzičku akademiju u Sarajevu (Teoretsko-pedagoški smjer), a završio je i osnovnu i srednju muzičku, te srednju Elektrotehničku školu, dok je basista ove grupe Zlatan Burzić diplomirao na Odsjeku za sociologiju na Fakultetu političkih nauka.
Treba li rockerima škola
Na trećoj godini Muzičke akademije, takođe na Teoretsko-pedagoškom smjeru, je i Nermin Puškar Puško, lider grupe Knock Out.
“Po zanimanju sam mašinski tehničar, a bio sam druga godina na Odsjeku za zaštitu na radu u Nišu, kada je počeo rat. Nakon rata više nisam imao sklonosti za studiranje”, govori goraždanski muzičar Elvir Laković Laka.
Edin Osmić – Edo Maajka završio je srednju Metalsku školu u Zagrebu, a 1998. godine upisuje se na Policijsku akademiju u Tuzli: “Morao sam prekinuti studiranje, jer nisam imao para.”
Dino Šaran, sarajevski kompozitor i tekstopisac, na pitanje o stepenu vlastite stručne naobrazbe kratko i jasn odgovara: ”Osmoljetka, jedva.” A njegov brat Adnan, frontmen grupe Skroz: “I on osmoljetku. Jedva. Nismo našli za shodno da se dalje školujemo, a vidiš da se danas bez škole ne može. Za vašu informaciju, buraz mi je završio srednju Geodetsku, a ja srednju Umjetničku školu, na Odsjeku za reklamnu grafiku.”
Članovi Plavog orkestra Admir i Samir Ćeremida završili su Petu, a Saša Lošić Prvu gimnaziju.
Ćera 1 i 2 su potom upisali medicinu, ali smo dobili informaciju da su često polagali ispite jedan za drugog, kako se dogovore, ali su ih na kraju profesori “provalili”;
Saša Lošić je po završetku srednje škole upisao grafički dizajn na Likovnoj akademiji u Sarajevu, ali i njemu, kao i burazerima, desio se Soldatski bal. Pošteno govoreći, ko bi normalan učio anatomiju, kad je Suada završila sve fakultete.
Ipak, prava je grehota napustiti medicinu kada apsolviraš na tom fakultetu, kao što je to učinio frontmen Zabranjenog pušenja Davor Sučić Sula.
I Elvis J. Kurtović je, takođe, akademski građanin naše države: “Ja sam diplomirani inženjer građevine, a prije rata sam radio u Vodoprivredi na Grbavici. Kada je ta zgrada u ratu zapaljena, posvetio sam se muzici, a ako propadnem kao muzičar, opet ću se aktivno posvetiti građevinskim poslovima. Ali, dajte molim vas, napišite i još neke pozitivne primjere sa naše estrade.”
Valentino je prije rata bio najobrazovaniji ovdašnji bend, pa ćemo zbog te činjenice i nabrojati neka od imena njegovih članova: multiinstrumentalista Nikša Bratoš završio je elektrotehniku, pjevač Suad Jakirlić mašinstvo, a bubnjar Kufi arhitekturu, dok su se Zijo Rizvanbegović i Emir Čolaković morali zadovoljiti srednjom stručnom spremom.
Amila Glamočak završila je Teoretsko-pedagoški smjer na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, dok je druga članica prijeratnog dueta Vrele usne, Lejla Trto, diplomirala na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Na Muzičkoj akademiji diplomirala je i Selma Muhedinović, na Odsjeku za violinu, a kasnije se udala za Harisa Silajdžića.
Tinka Milinović magistrirala je operno pjevanje na University of Southwestern Louisiana u Lafayetteu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Hajrudin Mata Hari Varešanović maturirao je u Elektrotehničkoj školi, a Mladen Voji čić Tifa u Drugoj gimnaziji.
INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.
Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.
