Migranti koji dolaze u BiH iz Pakistana, Irana, Afganistana, Sirije i drugih zemalja, imaju uglavnom jedan cilj – prelazak granice i nastavak borbe za dobrim životom u nekoj od evropskih zemalja, šta god to značilo. Oni koji se zadrže nešto duže u tranzitu kroz BiH, ne mogu da nađu posao, ali je, ruku na srce i malo onih koji ga traže. Većina njih su u prihvatnim centrima ili su u manjim grupama uglavnom u Bihaću i Velikoj Kladuši. Tarik iz Afganistana kaže da se nije trudio da traži posao jer planira što prije da napusti BiH, piše Deutsche Welle.
NEMA POSLA ZA MIGRANTE
„Nisam tražio posao, radio sam malo u Grčkoj ali sam ubrzo krenuo prema Makedoniji i dalje prema Njemačkoj. Sada sam tu i čekam da pređem nekako. Novac mi šalje porodica, i tako preživaljavam, ne namjeravam se ovdje zadržavati”, priča Tarik.
Gosti čekaju specijalitet kuće
Ni poslodavci nisu široke ruke, jer ne postoji mogućnost njihove prijave, a time ni odgovornosti u cijelom procesu. I dok se mnogi slažu da bi vlast trebala da nađe neki model po kojem bi zapošljavanje bilo moguće, Raza Taslim je iz Pakistana krenuo prije godinu dana, preko Turske i Grčke, gdje je radio nekoliko mjeseci u ugostiteljstvu.
Došao je u BiH prošle godine. Nakon što je nekoliko puta bezuspješno pokušao da pređe granicu sa Hrvatskom i domogne se EU i Njemačke, odlučio je da ostane i otvori restoran u kojem je glavni specijalitet chicken biryani, za koju rižu nabavlja iz Indije.
„Imao sam i tu jedan problem na početku jer čovjek od koga sam uzeo u zakup poslovni prostor, nakon što sam registrovao restoran na svoje ime, u proteklih deset godina nije plaća porez. Na to sam izgubio dosta vremena dok se sve to sredilo. U martu ove godine počeo sam sa radom. Imam potpisan sporazum na dvije godine sa Ministarstvom spoljnih poslova da plaćam rentu, bez obzira da li radim ili ne”, priča Razi ne krijući zadovoljstvo profitom koji ostvaruje.
MJESEČNO 1500 EURA
„Odmah kada sam otvorio nisu dozvolili migrantima da dolaze ovdje ali sada je dobro. Srećan sam jer posao ide dobro, svi naručuju piletinu sa rižom i zadovoljni su. Dnevno imam prometa oko 60 eura, a mjesečno maksimalno oko 1500. Imam i jednog radnika, djevojku ih Bihaća, koja je prijavljena i svaki dan pitam da li je potrebno nešto, jer znam kako se ovdje teško živi”, kaže Raza koji ne vjeruje da bi taj novac, u ovakvim uslovima mogao da zaradi u Njemačkoj.
Raza planira da proširi posao ukoliko bude imao priliku i ukoliko posao bude išao dobro, a od puta za Njemačku je odustao. Htio bi kaže, da obezbjedi pristojan život za svoju poroducu, ženu i kćerku koji trenutno žive u Pakistanu, kako bi i oni možda jednog dana došli u Bihać. Do tada će, što je ironično, vjerovatno zaposliti još građana Bihaća.
Izvor: DW
