Iako je avijacija nakon tog događaja napredovala, niko nije ni mogao slutiti da bi čovjek jednog dana mogao napustiti našu planetu i kročiti na drugo nebesko tijelo. A onda se desio 4. oktobar 1957. godine.
Sovjeti su lansirali Sputnjik, prvi umjetni satelit koji je pokrenuo svemirsku utrku u jeku Hladnog rata. Amerikanci na Sputnjik nisu gledali poput ostatka naučnog svijeta koji je bio zadivljen, već je to bio znak za uzbunu. Njihovi najveći neprijatelji imaju mogućnost napasti SAD iz svemira, tako je otprilike bilo njihovo poimanje uspjeha Sputnjika.
A onda je uslijedio novi šamar za Amerikance. Jurij Gagarin je 12. aprila 1961. godine postao prvi čovjek u svemiru. Sovjeti su bili u velikoj prednosti kada je svemirski program u pitanju, a Amerikanci nisu mogli podnijeti da mrski komunisti budu bolji, te je onda John F. Kennedy 12. septembra 1962. godine u Houstonu održao čuveni govor: “Odabrali smo otići na Mjesec do kraja ove dekade, ne zato što je to jednostavno, već jer je to teško…”.
Amerikanci su imali informacije da Sovjeti namjeravaju također osvojiti Mjesec i poduzeli su sve kako bi na kraju oni bili ti koji će zabosti svoju zastavu na Zemljinom prirodnom satelitu.
Sovjeti su razvijali svoju raketu N1 koja je trebala odvesti ljude na Mjesec, no kada je u januaru 1966. godine “otac sovjetskog svemirskog programa” Sergej Koroljev preminuo, stvari su se okrenule u američku korist i oni su bili ti koji su bili u prednosti.
To je bio trenutak kada je i američka javnost povjerovala u konačan uspjeh. NASA-u nije čak ni usporila tragedija u januaru 1967. godine kada su tokom testa poginuli astronauti Gus Grissom, Ed White i Roger Chaffee, te je samo dvije i po godine kasnije posada u sastavu Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins uspjela odnijeti konačnu pobjedu.
Iako su u misijama Apollo 8, 9 i 10 istestirane sve neophodne sekvence za uspješno slijetanje na Mjesec, i dalje je postojala velika šansa za neuspjeh.
Ipak, 20. jula su se Neil Armstrong i Buzz Aldrin spustili u mjesečevom modulu Eagle (Orao) na Zemljin prirodni satelit u region koji se zove More tišine (Sea of Tranquility), dok je Michael Collins ostao da kruži oko Mjeseca u komandnom modulu Columbia.
Lunarni modul Orao na putu ka Mjesecu sa “izlaskom Zemlje” u pozadini (Foto: EPA-EFE)
“Orao je sletio”, bila je Armstrongova poruka kolegama u Houstonu koji su s velikim nestrpljenjem čekali vijesti s udaljenosti od skoro 400.000 kilometara.
Nakon tri i po sata priprema desio se trenutak koji su svi s nestprljenjem čekali. Armstrong je otvorio vrata Orla i sišao na mjesečevo tlo.
“Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo”, poruka je koju sasvim sigurno zna svaki stanovnik Zemlje, a koju je putem TV ekrana uživo gledalo više od 530 miliona ljudi, odnosno dvadeset posto populacije.
Armstrong je na taj način ušao u historiju kao prvi čovjek koji je kročio na Mjesec, a ubrzo nakon njega je iz Orla izašao i Aldrin*.
Jedna od rijetkih fotografija Armstronga sa Mjeseca (Foto: EPA-EFE)
Oni su skoro 22 sata proveli na Mjesecu, od čega ukupno dva i po sata van Orla, a sa sobom su ponijeli više od 20 kilograma mjesečevog kamenja nazad na Zemlju.
Armstrong i Aldrin zabadaju zastavu SAD-a na mjesečevo tlo (Foto: AFP)
Dvije se zanimljvosti vežu za Armstronga i Aldrina kada je hodanje po Mjesecu u pitanju.
Prvo, Armstrong i Aldrin su sasvim slučajno postali prvi ljudi na Mjesecu. S obzirom na sistem rotacije astronauta koji je NASA uvela, posadu Apolla 11 trebali su činiti Pete Conrad i Al Bean koji bi se spustili na Mjesec, te Richard Gordon koji je trebao ostati u komandnom modulu.
No, raspored se zbog Collinsove operacije u julu 1968. godine promijenio, te su Conrad i Bean prebačeni u misiju Apollo 12 i morali su se zadovoljiti time da budu treći i četvrti čovjek koji su hodali po Mjesecu.
Neil Armstrong, Michael Collins i Buzz Aldrin (Foto: EPA-EFE)
Također, Armstrong nije trebao prvi izaći iz Orla i postati prvi čovjek na Mjesecu već Aldrin. Naime, u NASA-inoj hijerarhiji Armstrong je imao veći čin od Aldrina, a po protokolu uvijek je nižerangirani oficir izlazio van svemirske kapsule kako bi oficir višeg ranga mogao biti za komandama i u slučaju nekih neplaniranih okolnosti reagovati na pravi način.
No, Armstrong je prvi izašao iz Orla jer su vrata bila pored njegovog sjedišta, te Aldrin nije imao prostora da prođe pored njega.
Na vjerovatno najčuvenijoj fotografiji nalazi se Aldrin (Foto: EPA-EFE)
Nakon što su uspješno završili posao na Mjesecu Armstrong i Aldrin su uspješno uzletjeli i spojili se sa komandnim modulom u kojem ih je čekao Collins, te su se zaputili nazad na Zemlju.
Posada Apolla 11 uspješno se na Zemlju vratila 24. jula nakon više od osam dana izbivanja van naše planete. Dočekani su sa najvećim počastima, a čak 21 dan su proveli u karantinu kako bi se ljekari uvjerili da na sebi nisu donijeli neke patogene elemente sa Mjeseca.
Astronauti su po povratku na Zemlju u karantinu proveli 21 dan, a posjetio ih je i predsjednik SAD-a Richard Nixon (Foto: EPA-EFE)
Nakon ove misije još deset ljudi je hodalo Mjesecom, a u decembru 1972. godine su Eugene Cernan i Harrison Schmitt kao članovi misije Apollo 17 bili posljednji ljudi koji su kročili na Zemljin prirodni satelit, barem za sada.
NASA je najavila da će 2024. godine ljudi ponovo hodati po Mjesecu, a u budućnosti je planirano slanje ljudske posade i na Mars. Ipak, teško je zamisliti da će i prvi korak na Crvenoj planeti imati status u svijetu kao Neilov na Mjesecu.
