Zajednički život Luke Kovača i njegove supruge Zake traje već 67 godina, početak je bio neobičan i buran, ali je od svega bila jača ljubav ovog fočanskog para, koju nije uspjela da prekine ni tadašnja narodna milicija.
Kada je 1952. godine na radnoj akciji u Brodu, kod Foče, tada dvadesetogodišnji Luka Kovač prvi put vidio Zaku Drakul odmah je znao da će ona biti njegov životni saputnik. Njihova ljubav, upornost i nesvakidašnja domišljatost Luke i njegovih rođaka, uspjeli su da savladaju sve prepreke, pa i protivljenje Zakine majke, ali i tadašnje vlasti.
Luka je u januaru 1953. godine uspio da ukrade Zaku, koja je tada bila još maloljetna djevojka sa 17 godina, i od tada su u srećnom braku u kojem su dobili troje djece, unuke i praunuke. Sa osmijesima na licima danas se prisjećaju velikog Lukinog poduhvata kada je zajedno sa svojim rođacima prevario cijelo Zakino selo Boljaradinu i nju odveo svojoj kući u selo Mazoče.
“Svatovi” su otišli u Zakino selo Boljaradinu, prilično udaljeno od Lukinog Mazoča, a uz to za njih i nepoznat kraj. Lukin rođak Petar, koji je služio vojni rok pri tadašnjem Korpusu narodne odbrane Jugoslavije, a koji se zadesio na odsustvu, imao je vojnu uniformu, šapku i pištolj sa opasačem, pa su došli na ideju da se u Zakinom selu predstave kao oficiri Udbe.
“Kažemo za Petra da je oficir Udbe, ja da sam iz komiteta, a Marinko da je iz opštine i da smo pošli da održimo konferenciju u selu. Poručili smo da svi od 18 do 60 godina moraju naveče doći u kuću predsjednika omladine”, priča Luka.
Svi mještani su po “naređenju” otišli na konferenciju, a Zaka je, zahvaljujući strini, znala o čemu je riječ, pa je slagala da je bolesna i ostala kući sa majkom.
Luka je sa rođacima to veče provalio u Zakinu kuću i oteo je od majke.
“Ona se bila spremila i obula, ali nema kaputa, a ja sam imao kabanicu i kaput, pa ga skidoh i dadoh njoj i tako se pokupismo i krenusmo niz šumu”, sjeća se on.
Zaka priča da je pošla svojom voljom i da se nikada nije pokajala.
Bila je maloljetna i matičar nije pristao da ih vjenča. Policija je pokušala da je vrati kući, ali mlada ni po koju cijenu nije željela da ode od Luke. Za razliku od majke, Zakin otac, koji je u to vrijeme, kao i većina srpskih domaćina iz tog sela, na pravdi Boga bio u zatvoru, kao navodni jatak narodnih neprijatelja, odmah je prihvatio zeta.
“Moj otac je, kada mu je majka išla u posjetu u zatvor, rekao da je Luka dobar i pametan i da sam u pravu što sam otišla”, prisjeća se Zaka.
LJubav je pobijedila – Luka i Zaka zasnovali su porodicu, a šezdesetih godina prošlog vijeka iz Mazoča su se preselili u Foču.
Za kraj priče o ljubavi na fočanski način, Lukin savjet za dugovječan brak.
“Sve zavisi od glave i pameti. Ako se ja pravim viši nego što jesam, onda tu sreće nema, a i žena isto tako. Nego se pravi koliki si”, poručuje osamdesetosmogodišnji Luka.
