Prizori zločina na ulicama Bijeljine bili su među prvima koji su potresli domaću i međunarodnu javnost.
U kolektivnoj memoriji ovih prostora neizbrisive su scene zločina, koje je na ulicama Bijeljine zabilježio američki foto reporter Ron Haviv.
Uprkos namjerama politika koje su zagovarale etničko čišćenje, 26 godina kasnije na području Bijeljine živi značajna bošnjačka povratnička zajednica.
Edin Ćosić vratio se u Bijeljinu nakon izbjeglištva, koje je jednim dijelom proveo i u Francuskoj. Živio je blizu Marseillea,do 2004. godine, kada se vratio u rodni grad. Po zanimanju je automehaničar, živi sa suprugom Medihom i kćerkom Nesibom i kaže ne planira više napuštati BiH.
“Još 2000. godine vratili smo u posjed našu porodičnu kuću. Imao sam u Francuskoj radnu i boravišnu dozvolu, ali bez obzira na pružene mogućnosti nisam želio ostati. Želio sam nešto više postići u svom rodnom mjestu, mjestu mojih pradjedova. Završio sam srednju školu i radio nekoliko godina u Francuskoj automehaničarski posao. Međutim, nešto u meni je bilo jače. Svako ima svoju sudbinu, a moja je da u ovom gradu, gdje sam rođen i gdje su mi rođeni roditelji i njihovi roditelji, živim sa svojim djetetom”, kaže Ćosić.
Edin danas vodi automehaničarsku radnju u centru Bijeljine. Riječ je o porodičnoj tradiciji, s obzirom da je njegov otac također radio kao automehaničar, prije rata u Semberija transportu, a kasnije u njihovoj privatnoj radionici.
“Odmah po povratku otac i ja smo otvorili radnju. On je u međuvremenu otišao u penziju, a ja sam preuzeo posao. Željezo k'o željezo je teško, ručni je posao, ali je lijep. Svako ko radi popravke ove ili one vrste poznaje taj osjećaj, kada riješite problem, otklonite kvar. A može se lijepo i zaraditi. Važna mi je i ta dimenzija da si sam svoj gazda. Radionica je odmah uz kuću. Nemam problema ni više ni manje od većine ljudi u ovoj zemlji. Što se tiče materijalne situacije, i u Bijeljini je generalno neimaština, a opet, s druge strane, ima puno i neradnika. Čovjek mora biti realan, trudim se… Kvalitet mi je na prvom mjestu”, kaže Ćosić.
Naš sagovornik ističe podršku koju je dobio od Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica u okviru programa kroz koje ovo ministarstvo ekonomski osnažuje povratnička domaćinstva.
“Kroz podršku koju smo dobili od Ministarstva zaposlio sam još jednog radnika. Uzeli smo mašine, dizalice, prese, opremu koja sada pomaže da dobijete na vremenu. Veliki je podsticaj, jer imamo visoke tekuće troškove, a velike su i režije. Sada smo dobili neki vjetar u leđa i plan mi je da širimo posao”, dodaje Ćosić.
Ističe da ne želi nikome savjetovati šta da čini, ističući kako svačiju volju treba poštovati.
“Porodica je na prvom mjestu. Na Drini imamo vikendicu, u Amajlijama, voćnjake. Odem tamo sa suprugom i kćerkom da se odmorim. Ovaj komad svijeta između Save, Drine i Majevice meni je najljepši“, zaključuje bijeljinski povratnik, automehaničar Edin Ćosić.
Izvor: fena
