Lektira u osnovnim školama koju smo svi imali a koja je bila na hrpici “pročitanih” jeste sigurno ona koju je napisala Desanka Maksimović…
Iako su je nedavno htjeli izbaciti sa popisa redovnih i obaveznih lektira, ljubav koju čitaoci osjećaju prema njenim pjesmama je bila toliko snažna da je uspjela spriječiti to.
Mnogo je uspomena vezano za pjesmu “STREPNJA” Desanke Maksimović. Njeni stihovi ispisivali su se kroz lektire, leksikone i spomenare.
Stihovi ove pjesme nisu samo stihovi, oni su emocija…
Pjesma “Strepnja” govori o ljubavnom žaru za koji ona misli da je najlepši dok ostaje u mislima i osećajima.
Pjesma je nastala u vrijeme pjesnikinjine mladosti, kada se pjeva o ljubavi, najlepšem i najplemenitijem ljudskom osećanju.
Desanka Maksimović ne pjeva o ljubavi otvoreno, nema u njenom pjevanju ni ljubavnih scena ni čulnosti, ona pjeva o nagoveštajima ljubavi, o čežnjama, predosećanjima i strepnjama…
Bez obzira koliko godina imali, svi koji su njene stihove čitali bar jedanput, sjećat će se istih zauvijek.
Osim što bude emocije, bude i neke lijepe uspomene na školske dane…
STREPNJA
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
Da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne,nemoj mi prići!Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne,nemoj mi prići!Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne,neka mi ne priđu oka tvoja dva.
