Američki filmski institut je 1997. godine rangirao film “Kum” na treću poziciju liste najboljih 100 filmova ikada, odmah iza “Građanina Kejna” i “Kazablanke”. Deset godina poslije, na novoj listi pretekao je “Kazablanku” na drugoj poziciji, ali je za mnoge ljubitelje pokretnih slika širom svijeta “Kum” najbolji, a za ljude iz svijeta filmske industije i najvažniji film u historiji.
Javne tajne
Navršilo se 45 godina od premijere prvog od tri filma iz ove franšize, koji je, kada je prikazan u martu 1972. u Holivudu, ali i drugdje u svijetu, izazvao pravu revoluciju u filmskom svijetu. Priča prati italijansko-američku porodicu Korleone (Corleone) od 1945. do 1955. godine.
Iako se radi o fiktivnim likovima, zbog načina na koji su prikazani te neskrivene aluzije i asocijacije na mnoga dešavanja u tadašnjoj Americi, ali i na neke od čuvenih Amerikanaca iz svijeta politike, ekonomije i šou biznisa, film je oštra kritika društva koje počiva na organiziranom kriminalu. Zbog briljantno prikazanog funkcioniranja moćne mafijaške porodice, kao što je porodica Korleone, te otkrivanja javnih tajni o njihovom utjecaju na svakodnevni život, “Kum” se smatra najutjecajnijim filmom svih vremena.
Režirao ga je Frensis Ford Kopola (Francis Ford Coppola) prema romanu Marija Puza. Njih dvojica su napisali i scenarij zajedno s Robertom Taunom (Town), koji zbog samo njima poznatih razloga nije potpisan kao scenarista. U glavnim ulogama su Marlon Brando, Al Pačino (Pacino), Džejms Kan (James Caan), Ričard S. Kastelano (Richard S. Castellano), Robert Duval (Duvall), Sterling Hajden (Hayden), Džon Marli (John Marley), Ričard Konte (Richard Conte) i Dajana Kiton (Diane Keaton). Dobitnik je tri Oskara – za najbolji film, najboljeg glumca (Brando) i najbolje adaptirani scenarij.
Svi znaju priču o porodici Vite Korleonea, kojeg glumi Marlon Brando i koji je Don, ali i kum svima onima koji od njega traže pomoć. Rado im izlazi ususret bilo da se radi o problemima posrnulih pjevačkih zvijezda, roditelja razočaranih u svoju djecu ili, pak, ljubomornih ljubavnika, što poslije koristi šireći svoj utjecaj u sve sfere života.
Kada ga iz protivničkih mafijaških porodica ranjavaju, a kasnije ubijaju njegovog najstarijeg sina Sonija (Kan), posao preuzima njegov najmlađi nasljednik Majkl (Pačino), inače ratni heroj. Pa iako je čitav svoj dotadašnji život želio da se odmakne od onoga čime se bavi njegova porodica, Majkl preuzima sve u svoje ruke kada ga na to primora situacija u kojoj njegov nekada moćni otac biva ranjen te kasnije i umire.
Brando je za ulogu Vita Korleonea dobio Oskara, kojeg je odbio primiti
Kopolini izbori na kastingu za film nisu se svidjeli rukovodećim ljudima u producentskoj kući “Paramount Pictures”. Naročito im je smetao svojeglavi Marlon Brando. Njihov prvi izbor za ulogu Vite Korleona bio je Lorens Olivije (Laurence Olivier), ali je njegov agent odbio ulogu rekavši: “Lord Olivije neće prihvatiti nikakvu ulogu. On je veoma bolestan. Uskoro će umrijeti tako da nije zainteresiran.” A Olivije je živio još 18 godina.
Kopola je bio uporan u svojim nastojanjima, a rezultat je jedan od najboljih ikada ostvarenih likova u historiji Holivuda, za kojeg je Brando dobio Oskara, ali ga je odbio primiti zbog čuvenog protesta protiv stoljetnog ugnjetavanja Indijanaca.
Ni Al Pačino nije bio po volji producenata. Oni su željeli Roberta Redforda ili Rajana O'Nila (Ryan O'Neal), ali je Kopola htio nekog do tada nepoznatog glumca, koji je ličio na američkog Italijana, koga je pronašao u Al Pačinu, koji je do tada igrao svega dvije manje filmske uloge te ga studio nije smatrao idealnim izborom, dijelom i zbog njegove visine.
A ekipa koja je prošla audiciju za ulogu Majkla Korleone je nevjerovatna. To su bili Džek Nikolson (Jack Nicholson), Dastin Hofman (Dustin Hoffman), Voren Biti (Warren Beatty), Martin Šin (Martin Sheen) te Džejms Kan, koji je poslije dobio ulogu Sonija. Tek nakon što je Kopola zaprijetio napuštanjem cijelog projekta, Pačino je dobio ulogu.
Ni sam Kopola nije bio siguran kao reditelj ovog ostvarenja. Za vrijeme snimanja bio je praktično otpušten, ali zbog činjenice da su njegove kolege Piter Bogdanovič i Elija Kazan odbile da nastave režiju filma, Kopola ga je i završio.
Slabiji nastavci
“Kum” je postigao ogroman uspjeh. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi od prikazivanja u kinima za jednu godinu zaradio je 85,5 miliona dolara, a ukupno u cijelom svijetu skoro 300 miliona dolara.
Drugi dio “Kum 2” snimljen je samo dvije godine poslije. Dobio je šest Oskara, i to Kopola za najbolji film, režiju i scenarij (zajedno sa Puzom), Robert de Niro za najbolju sporednu ulogu mladog Vite Korleonea te za muziku i kostime. Iako s duplo više Oskara, nije dostigao zaradu prvog dijela.
“Kum 3” snimljen je 1990. godine i najlošiji je od svih nastavaka. Nije dobio nijednog Oskara iako je imao sedam nominacija.
Scenarij prodat zbog kockarskih dugova
Roman Marija Puza “Kum” objavljen je 1969., a u naredne dvije godine prodato je više od devet miliona primjeraka. I pored enormnog uspjeha, iz “Paramounta” su Puzu za scenarij ponudili samo 12.500 dolara, uz bonus od 80.000 ako se film snimi. S obzirom na to da je bio u velikim kockarskim dugovima, za koje su u “Paramountu” znali, Puzo je pristao na tu punudu.
Sofija umjesto Madone, Džulije, Vinone…
Ulogu Meri, kćerke Majkla Korleonea u “Kumu 3”, igrala je Sofija Kopola, rediteljeve kćerka. Sudeći prema konkurenciji koju je “pobijedila”, a to su bile Madona (Madonna), Džulija Roberts (Julia) te Vinona Rajder (Winona Rayder), Frensis Ford Kopola bio je žestoko kritiziran, jer je ulogu povjerio svojoj kćerci.
