Kad naši ljudi biraju gradove BiH koje će predstaviti kao turistički atraktivne, na listi su gotovo uvijek Mostar, Trebinje, Sarajevo, Banjaluka. Rijetko kada se sjetimo drugih mjesta, koja po svojoj istoriji, kulturi i prirodnoj ljepoti mogu da pariraju i nekim od najljepših svjetskih turističkih atrakcija.
Kada se igrom srećnih okolnosti nađete u grupi novinara kojoj je zadatak da nekoliko dana obilazi i upoznaje sjeveroistočni dio zemlje, odnosno Tuzlu, Srebrenik i Gradačac, ne ostaje vam ništa drugo nego da se prepustite ovom “nemilom” zadatku.
Naši domaćini u Tuzli, Edin Jahić, direktor Turističke zajednice Tuzla, i njegovi saradnici, ne ostavljajući nam previše vremena za odmor, odlučni su da nam pokažu šta je to čime Grad soli okupira svoje sugrađane, ali i posjetioce, koji mu se, prema njihovoj priči, uvijek rado vraćaju.
Obilazak započinjemo u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla, o kojoj sam toliko puta pisala, a sada je prvi put i posjetila, gdje saznajemo da datira još od 1964. godine, kada je počela kao sekcija u osnovnoj školi, da su za njeno osnivanje najzaslužniji jedan od najpoznatijih bh. slikara Ismet Mujezinović, ali i Mevludin Ekmečić, saznajemo da joj je u fundusu gotovo 5.000 djela, od čega su 2.085 Mujezinovićeva, a neka su u tom trenutku i izložena. Na zidovima je i mnoštvo portreta Josipa Broza Tita različitih autora, a jedan od kustosa galerije priča nam i zanimljivu priču o pripadnici najstarije generacije školovanih slikara Adeli Ber, kojoj je samo zbog činjenice da je žena bio potreban ogroman napor da zakorači u svijet umjetnosti. Umrla je u Sarajevu, sama, tužna i zaboravljena od svih.
Panonika
Pod utiskom ove priče nastavljamo dalje, šetnjom pored tuzlanskog pozorišta dolazimo do Aleje mladosti u kompleks Slana banja i turistički biser Tuzle Panonika, odnosno Panonska jezera, za koja smo svi makar čuli, pa čak i one mlađe generacije, zahvaljujući pjena partijima koji su se ranijih godina uz prisustvo poznatih di-džejeva dešavali upravo na ovoj lokaciji.
Edin nam priča da je ispod nas ležište kamene soli, te da se slana voda pumpama izvlačila i vozila za tuzlansku Solanu i Fabriku sode u Lukavicu.
“Tako su nastale velike šupljine i došlo je do slijeganja terena. Na mjestu gdje su sada Panonska jezera nekada je bila Srpska varoš, ali je sve srušeno zbog eksploatacije soli, a ljudi su se iz centralnog dijela grada selili prema zapadu i istoku”, priča Jahić.
Zašto je ovo drugo bh. more, uvjerili smo se i sami, s obzirom na to da ugođaj koji nam je pružila Panonika, slana i topla voda, nije omeo ni ljetnji pljusak, koji je prijetio da pokvari zabavu. Uz ručak saznajemo da je u blizini jezera moguće pronaći smještaj za 10 evra za noć, odnosno za 25 evra, što je cijena za koju se nude luksuzni apartmani. Cjelodnevna karta je pet KM, ali je moguće unijeti i svoju hranu i ležaljke i suncobrane. Tuzlaci ne planiraju stati samo na tri slana jezera, koliko ih sada ima, jer prema njihovom svjedočenju, prije situacije s korona virusom bilo je dana kada nisu mogli ni primiti sve zainteresovane da uđu, pa će u neko dogledno vrijeme Tuzla dobiti još tri slana jezera. Evidentno je da je ovaj grad od nevolje koja ih je zadesila napravio šansu.
U neposrednoj blizini jezera nalazi se drvena džamija iz druge polovine 16. vijeka – Džindijska džamija. Njen minaret se preko glava kupača i jezera došaptava sa zvonicima pravoslavne Crkve Uspenja Presvete Bogorodice iz 1882. godine i Katoličkog kulturnog centra “Sv. Franjo”. Ove bogomolje svjedoče onome što nam pričaju i sami Tuzlaci, a to je da su bez obzira na istorijska dešavanja ponosni na toleranciju i zajedništvo koje osjećaju jedni prema drugima. Kažu, odupiraće se političkom zavađanju do kada god budu mogli.
Sjedište su u Tuzli našli i Turalibegova ili Poljska džamija, te Soni trg, koji je sada muzejsko-turistički kompleks. Kad se prepustite detaljnom obilasku, shvatite da ste u gradu koji može mnogo toga da vam ponudi, sasvim dovoljno i da u njemu provedete životni i radni vijek, a da ne ostanete željni ni kulture, ni bezbrižno provedene mladosti, ali ni prilike da se zaposlite. Jer, Grad soli krasi i Trg slobode, ali i atelje Ismeta Mujezinovića, te Dom književnosti, koji baštini stalne postavke posvećene Meši Selimoviću i Dervišu Sušiću, a u gradskom jezgru su i spomenici dvojici velikana Selimoviću i Mujezinoviću. Gradski park je sjedište spomenika bana i kralja Tvrtka I Kotromanića, koji je jedno od glavnih okupljališta mlađih, ali i onih starijih, ili, kako vele mještani, tu sve počinje i završava, pa Tuzlaci imaju i internu šalu kada nekom žele pokazati gradsko jezgro: “‘Ajmo u park, da ti pokažem Tvrtka”.
Gastro ponuda
Vrijeme je da se osvrnem na gastro ponudu, koja bi zadovoljila i najizbirljivije stomake, jer od ponude u restoranu “Mama Mia”, preko hotela “Park”, jedinstvenog “Oriona” do destilerije “Monogram” uživaće vam apsolutno sva čula, a sladokusci će pomisliti da je BiH neko izbrisao sa Zemlje i da su u potpuno drugoj galaksiji, jer odležali biftek, teleći steak, piletina i povrće na nevjerovatno mnogo načina ovdje imaju sasvim drugačiji okus.
Gradačac
Ideja i cjelokupna organizacija fam trip putovanja za novinare BiH zasluga je Inicijative “Odmori u BiH”, a uz podršku Evropske unije u BiH, te nas raspoložena ekipa vodi i do Gradačca, koji je najpoznatiji po svojoj tvrđavi, u čijem kompleksu se nalaze znamenita Kula Husein-kapetana Gradaščevića, Sahat-kula i Centar za kulturu sa zanimljivom muzejskom zbirkom. Taman kad pomislite – šta li ovdje ima da se vidi, Senija Muftić, tamošnji turistički vodič, počinje priču o najmlađem spomeniku u svijetu Josipu Brozu Titu, koji je postavljen prošle godine, i napominje da su i te kako ponosni na njihovu antifašističku borbu, ali i na činjenicu da su još Rimljani na području Gradačca našli izvor termalne vode, koji je danas banjski i lječilišni kompleks Banja Ilidža s temperaturom vode od 29,5 stepeni Celzijusovih.
Kula Husein-kapetana Gradaščevića dominira krajolikom Gradačca, podignuta na najvišoj tački na ovom prostoru, gdje završava posavska ravnica i počinju se uzdizati bosanka brda. Zanimljiva je i zbog svojih brojnih podzemnih hodnika, koji su za vrijeme okupatora služili za odbranu. Da slučajno ne biste osjetili glad, tu je i restoran koji nudi specijalitete domaće kuhinje, s posebnim naglaskom na gradačačku kutiju, jelo koje se, vjerovali ili ne, priprema u kutiji od cipela. Ako su vam visoke temperature problem, možete se rashladiti u jezeru “Vidara”, jer voda jezera Hazna nije preporučena za kupanje, ali jeste za šetnju, sjedenje i uživanje pored njega. Opuštajući odmor u prirodi nudi i ranč “Mionica”, seosko domaćinstvo nadomak Gradačca, koji je pravi raj za ljubitelje jahanja.
Ako se još pitate zašto ove ljepote nisu poznatije među širim masama, baš kao što je bio slučaj i sa mnom, odgovor leži u pristupačnosti i kvalitetu puteva, jer da bi prirodna ljepota postala atraktivna prosječnom turisti neophodno je i da bude dobra infrastruktura oko nje, što s izuzetkom pojedinačnih slučajeva, s većinom bh. lokaliteta nije slučaj.
Srebrenik
Nastavljajući dalje putevima lijepe nam BiH, za kraj putovanja stigli smo kao šlag na torti do kule u Srebreniku, koja je jedna od najočuvanijih tvrđava iz srednjeg vijeka u BiH i bila je dom bosanskog bana Stjepana Kotromanića sve do njegove smrti. Svojom ljepotom i lokacijom i u ovom 21. vijeku odnosi pobjedu nad izgledom današnjih građevina. Tvrđava je otvorena od osam do 20 časova, a ulaz se simbolično naplaćuje jednu KM.
S ciljem oporavka bh. ekonomije, očuvanja postojećih i kreiranja novih radnih mjesta, Inicijativa “Odmori u BiH” i Evropska unija u BiH pozivaju građane BiH da ove godine dio svojih godišnjih odmora provedu u Bosni i Hercegovini, ponašajući se odgovorno u vrijeme pandemije. U sklopu Inicijative “Odmori u BiH” pokrenuta je veb-platforma na adresi www.odmoriubih.ba, koja promoviše bh. destinacije i nudi mogućnost kupovine ponuda za odmor u Bosni i Hercegovini.
Ljepote BiH su nešto što je neosporno, ali putevi, pristupačnost i infrastruktura su ono na čemu će trebati još mnogo raditi, jer, kako reče Meša jednom: “Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi: Bosna je u meni kao krvotok.”
