Tuzlanski kanton

KPZ Tuzla ponovo u žiži javno: Naša zatvorska priča




Zahtjev federalnog poslanika Mahira Mešalića iz Demokratske fronte upućen ovih dana ministru pravde FBiH da se hitno suspenduje zamjenik direktora KPZ Tuzla Ljubiša Vareškić do završetka drugostepenog postupka pri Kantonalnom sudu u Tuzli u kojem je optužen za mobing i bludne radnje nad uposlenicom zatvora pokrenula je reakcije u javnosti. Zvanična vlast i dalje čuti. Ali Mešalić je uporan. Tražiće i izglasavanje nepovjerenja ministru Mati Joziću, dok od nevladinog sektora i Kluba parlamentarki u Parlamentu FBiH traži da se uključe u slučaj i zaštite prava svih žena protiv mobbinga i seksualnog uznemiravanja.

Da  podsjetimo: Protiv zamjenika direktora Vareškića Kantonalno tužilaštvo TK podiglo je optužnicu. U prvostepenpom postupku osuđen je na tri mjeseca zatvora jer je napastvovao stražarku M.S. u svojoj kancelariji. Disciplinski postupak u zatvoru, iako tražen, nikada nije pokrenut. Tu je zakazala Vlada FBiH, koja je sve proslijedila Komisiji za administrativna pitanja koja je donijela zaključak o odbacivanju prijave zbog zastare!!!????

Možda će Vas zanimati i:

Vareškić i dalje radi. I dalje je pretpostavljeni svojoj žrtvi. Iako mu se pored ovog krivičnog djela u optužnicu dodala i krađa robe iz zatvorske ekonomije. Zapravo oni su to malo uljepšali pa napisali „uzimanje robu iz zatvorske ekonomije koristio je za potrebe privatne farme“. Nema saznanja da je istraga pokrenuta povodom ovih  navoda.

Iz zaključka Komisije je vidljivo koliko su prozaični, maltene patetični razlozi odbijanja ovog zahtjeva. Suština u vidu zlostavljanja ljudi nije bitna, nego samo formalni detalji tipa datuma i slićno.Ili kako narod voli reći kada nešto neću da učinim tražim „dlaku u jajetu“. E pa, ta dlaka bez obzira koliko minorna i nevidljiva bila, postala je prepreka preko koje će se, ukoliko bude imalo pravde u ovoj državi, mnogi makar malo okliznuti. Kako sadašnji, vjerovatno i bivši ministri pravde u Federaciji – Mato Jozić i Zoran  Mikulić. Jer rasplet očito slijedi.

Naravno, opisani primjer nezakonja i krivičnih djela nije jedini koji je nastao iza zidina strogo čuvanog zatvora u nekadašnjoj Ulici Đure Đakovića. Tako je barem pravi Tuzlaci pamte. Podsjetiću i na nedavnu osudu bivšeg direktora Hasana Hodžića na sedam godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja između ostalog i zbog nezakonitog zapošljavanja u zatvoru. Njegova presuda ostaće upamćena ne samo zbog broja godina koje će provesti u zatvoru, nego i činjenice, do sada malo poznate u sudskoj praksi FBiH,  da mu je oduzeta imovina u vrijednosti od 190 hiljada KM koliko je stekao svojim mahinacijama.

I tako dalje i tako dalje…

Nakon ovih spoznaja knjiga mladog psihologa zaposlenika tz.zatvora mr. Džanana Berberovića „Moja zatvorska priča“, koji je prošao također kroz pakao maltretiranja, mobinga, disciplinskih postupaka, otkaza i ponovnog vraćanja na posao uz izvinjenje svojim „krvnicima“ danas dobija na svojoj punoj težini. Iako je, 2011.godine kada je objavljena, proglašavana šokantnom, skandaloznom, brutalnom, neistinitom knjigom, ona je samo malo odškrinula vrata da svi zajedno pogledamo o kakvoj vrsti institucije se radi. O tome da su oni zatočeni iza zatvorskih rešetaka, možda, pošteniji od svojih tamničara. Zato na omotu njegove knjige i piše:

„Knjiga  Moja zatvorska priča – brutalna je istina o tuzlanskom zatvoru, o zlostavljanju, kriminalu i korupciji u sistemu (ne)pravde BiH. To je dio stravične priče o događajima koji su se jednom državnom službeniku dešavala tokom njegovog pokušaja da zaustavi zlostavljanje maloljetnika na Odjeljenju odgojno-popravnog doma KPZ u Tuzli….U toj prljavoj igri rukovodećeg kadra, čak su i neki stražari (obično oni koji su platili za svoje radno mjesto, pa u međuvremenu zaposlili još nekog iz svoje porodice…)našli svoje  mjesto  ne bi li se dodvorili tom nesposobnom rukovodećem kadru i kriminalnom lancu koji počinje u ovom zatvoru, a završava se u Federalnom ministarstvu pravde….Iako su mediji brujali o raznim aferama u tuzlanskom zatvoru, nikada se nije provela objektivna istraga, zapravo način na koji se istraga u ovom zatvoru provede kreće od Federalnog ministarstva pravde, koji naredi direktoru (tj.zamjeniku direktora) da formira neku nesposobnu komisiju, koja onda čini krivična djela tokom provođenja istrage“, riječi su autora knjige mr Džanana Berberovića, koji je knjigu napisao kako bi realna slika tuzlanskog zatvora, konačno zahvaljujući  ovoj knjizi izašla izvan zidina zatvora koje su je godinama i decenijama prikrivale.

Da apsurd bude veći, zatvor bi trebao biti ustanova u kojoj se kriminal sputava. Tuzlanski primjer to opovrgava.

Koliko su sada ljudi svjesni vremena u kojem živimo teško je tvrditi. Životni tempo i nakaradni sistem vrijednosti otupio je u svima nama osjećaj za ljudskost i pravdu. Džaba zakoni, džaba institucije, vajni ministri i političari, koji nisu ništa drugo do sitni politikanti koji čuvaju svoje debele guzice čim zapušu neki novi demokratski vjetrovi. To su nesposobne kreature koje su dozvolile da se tako važan stup jedne države urušava  sa korumpiranim i nestručnim i nesposobnim  ljudima. Do ovoga je dovelo stranačko zapošljavanje, nestručni kadrovi, štele na fakultetima, korumpirani predavači i profesori… Koliko bi se tek moglo nabrajati. Bojim se da se ne zapetljam u ovim lancima koje su nevidljivim nitima opasale sve građane Bosne i Hercegovine. Postali smo taoci sopstvenih odluka da uvijek biramo ove licemjerne političare koji svaki svoj  izbor vide, ne kao služenje državi, nego kao ličnu promociju i eldorado za bogaćenje!?

Ali narod je davno rekao jednu mudru izreku: možeš kako hoćeš, ali ne i dokle hoćeš!! U ovoj državi davno je već sazrelo vrijeme da se ovim ribarima ljudskih duša pod krinkom demokratije stane  – u kraj. Sreća pa ima ljudi poput Mahira Mešalića, Džanana Berberovića koji su za pravdu i pravednost. U ime istine i pravde moram navesti i post mog dragog prijatelja koji je u povodu ovih dešavanja napisao. Citiram:

„Kada se pogleda koliko je službenika pravosudnih i sigurnosnih organa optuženo po raznim osnovama, onda je definitivno tačna činjenica da je ova država POTPUNO RAZVALJENA – od glave do pete!  Tuzlanski zatvor je prije dolaska ‘nove vlasti’ bio ustanova za primjer, ne samo u BiH, već cijeloj Jugoslaviji! Potpuno sređeni objekti, privredna jedinica, restoran, kancelarije za advokatske posjete i kolektiv u kojem se znalo šta i kako se radi po zakonu. Danas je potpuno obrnuta situacija. Jasno je i zašto – kakva vlast, takva i država. Kriminalno umrežena, na putu prema samouništenju. Kako se priča među rajom, ovdje mafija ima svoju državu! Katastrofa!“

Konačno, u ovih posljednjih nekoliko rečenica sve je rečeno. Pravo u sridu!!

Zato i bojazan što ostavljamo u amanet budućim generacijama?! Nije li sazrelo vrijeme da ovu državu odvedemo na generalku i remont?

                                                                       Piše: Biljana Skoković-Tomić



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button