Jedan okret na šipci mi je bio dovoljan da shvatim zašto ljudi treniraju poldens. Međutim, on nije mogao da mi odgovori na pitanja s kakvim se predrasudama sreću ljudi koji treniraju ovaj sport i zato sam otišao na trening trojice momaka iz Beograda, piše novinar portala Noizz.rs.
Čim pomenete šipku, prva asocijacija je striptiz. Ipak, čini se da poldens sa egzotičnim plesom zajedničko ima samo taj predmet. Za njega je potrebna snaga, izdržljivost i čvrstina.
Pitao sam ih da mi pokažu najlakši pokret, kako bih mogao da ga ponovim. Nakon što sam ukapirao kako to treba izvesti, trebalo mi je tri pokušaja da bih uspio da se zavrtim i podignem. Osjećao sam se kao dijete kad prvi put sjedne na ringišpil. Poslije prvog uspjeha pokušao sam još nekoliko puta i shvatio koliko je zapravo teško, jer suštinski radim pun zgib dok se šipka na kojoj sam vrti i ja zajedno s njom.
Pitao sam ih kako da uradim neke figure koje su meni djelovale najlakše, a ispostavilo se da uopšte nije jednostavno vrtjeti se u položaju zvijezde.
Dok su se oni penjali po tim šipkama kao da su im je prirodno stanište, samo sam ih oduševljeno gledao i pitao se da li ću ja to ikada uspjeti? Da li ću ikada imati dovoljno snage za to i da li bi i jedan nabildovani baja u džiberki mogao da uradi ovo?
Čudna mješavina želje da se zavrtim i radim ta razna čuda, koja čine da se osjećam moćno jer prkosim zakonima prirode i straha da padnem s nje i polomim se. Čudno je i što vam ovaj sport razbija barijere i ono što ste mislili da je lako i da možete ispostavi se da je vraški teško i obratno.
Izvor: Noizz.rs
