Sigurni smo da skoro da ne postoji osoba koja makar jednom nije popila poneku čašicu uz njegove svirke. U sebi nosi veliku emociju, nevjerovatnu energiju, humor, dramatičnost, specifični glas, koji se, kako kaže, oblikovao u takav od kafana i muzike.
Širok osmijeh i vedar dug je nešto što ga posebno krase, pa je i to jedan od razloga zbog čega je svrstan na u sami vrh omiljenih tuzlanskih muzičara.
Njegovo ime je Mirza Mešanović, a širokim narodnim masama je poznatiji kao Pemba. Za sebe kaže da je tuzlanski tezgaroš, zabavljač narodnih masa, dobar momak, vrijedan i vaspitan. Muzika mu nije primarni izvor zarade, ali mu je najveća ljubav.
“Muzika je moja najveća ljubav. Vrh vrhova u mom srcu zauzima, odmah možda poslije mojih roditelja. Ja ne znam što bi muziku volio ako od nje ne mogu zarađivati pare. Da li je to ljubav iz koristi, ja mislim da jest, ali šta ću..”, kaže nam Pemba.
Odlika muzičara koji sa stilom opravdaju epitet “pravog zabavljača” je raznovrsnost muzike koju izvode, a Pemba je upravo takav. Izvodi svu muziku i prilagođava se svim stilovima.
“Svaka muzika je lijepa i ako neko voli muziku, ne može je dijeliti po žanrovima. Narodna, zabavna, jazz, blues. Ima muzike koju ni ja ne volim, ali poštujem, nek’ ljudi slušaju šta god hoće. Ja radim i zabavnjačke i narodnjačke tezge, slave, proslave, svadbe, gdje god treba dobro raspoloženje i dežurni klaun, ja sam tu”, rekao je Mešanović.
Svira po cijelom kantonu i ne krije da se i nije pretjerano nametao da svira van kantona. U Tuzli se najviše traži zabavni repertoar, dok se po ostalim gradovima kantona pretežno svira narodna muzika.
Kad ste godinama u muzici, mora se desiti da glas pukne, da zaboravite tekst, počnete jednu, a nastavite neku treću pjesmu. Isto tako mnogi maštaju da su baš oni mogli snimiti neku od poznatih pjesama.
“Stalno mi se to dešava. Ima pjesma od Milana Stankovića “Perje”, ne znam što ja to nisam snimio. Ja uživam u baladama, emotivnijim pjesama. Ali za sve to treba puno ulaganja, a to mi se ne isplati”, iskren je, kao i uvijek.
Zanimalo nas je njegovo mišljenje o muzici nekada i muzici danas. Živimo u vremenu hiperprodukcije, tako da svakodnevno “izađe” neki hit.
“Muzika je i prije bila dobra, a i sad je. Kako je ne mogu podijeliti po žanrovima, ne mogu je dijeliti kvalitetom na nekad i sad. Uvijek je bilo dobre i loše muzike. Danas je samo drugačija publika nego ranije, jer je ranije slušano ono što ti se nametne, a sad možeš izabrati šta želiš čuti. Sad je dovoljno pogledati koliko ljudi je pregledalo Šabana Šaulića i uporediš sa nekim pop pjevačem i vidiš šta narod voli. Ti ako voliš, kod kuće slušaj senegalsku muziku, bubnjeve. Ja poštujem jazz muziku, ali sebi nikad ne bi pustio da slušam. Smeta mi kad neko kaže nešto nije kvalitetno, a i ne poslušaju to – pa kako znaju da nije kvalitetno?”
Kao što i rekosmo, mnogo je muzike koja se svakodnevno pojavljuje na internetu, a mnogo je i trash-a, loših tekstova, ukradene muzike, golih žena u spotovima.
“Čuo sam mnogo loših pjesama u periodu punk-a. Moji drugovi će se naljutiti vjerovatno, ali šta je to : ti ljudi nisu znali svirati. To su bila djeca bogatih roditelja. Da ne bi hodao po cesti, kupi mu otac gitaru, on ‘tandrče’ po njoj, to ništa ni sa čim ne ide. To su bili tekstovi, oni nečim nezadovoljni – ma čime će biti nezadovoljni, otac mu 6000 ima platu, ti nezadovoljan. Muzika je i prije i sad bila i dobra i loša”, rekao je Pemba.
Pemba ništa u svom životu ne bi mijenjao. Na to se pitanje dobro zamislio, razmotrio je da bi možda mijenjao mjesto rođenja, ali u konačnici, priznao je da je svime zadovoljan i da je najvažnije da je živ, zdrav i sit. Kaže da se i sa ‘pucanjem glasa’ na nastupima odlično nosi.
“Desi mi se da mi pukne glas. Jednom su me vodili na Javorje, tad su mi se počele dešavati ove promjene, ja sam do tada pjevao kao slavuj. Ja ne znam nijedan tekst. Imam repertoara, vala, zavidnog, tako da, da znam cijeli tekst – puno je to Boga mi”, na šta smo se svi počeli smijati.
Većina muzičara ima svoju sretnu pjesmu, kojom započinju svaki nastup. Pemba nam je otkrio da je to za njega bila pjesma Goce Tržan i Dženana Lončarevića – Sjeti se mene, budi drug.
U vremenu u kojem se pojavljuje mnogo muzičara svaki dan – borba za ‘mjesto pod muzičkim nebom’ je očekivana. Tako i u Tuzli ima mnogo njih, a zanimalo nas je i ima li sujete među domaćim muzičarima.
“Ma, to su bolesnici. Ja evo prvi, ja sam ljubomoran kad vidim da neko radi nekoliko dana u sedmici … Ne bude mi krivo, nek’ rade, svako ima svoju nafaku. Ali, čim pomisliš da bi i ti volio da ti bude tako, to je jedan oblik sujete. Ima puno ljubomore, nepoštivanja, ali nema potrebe, ima toliko mjesta za svirati. Samo je važno da si kvalitetan, ja sam siguran da nisam najbolji ni svirač ni pjevač, ali ponudiš nešto svoje što neko drugi nema i tako prođeš. Za mene kažu da sam odličan zabavljač, ali da mogu lijepo i zapjevati i zasvirati, a kad sve to složiš u jednu sliku – onda to bude savršenstvo”, završio je razgovor naš dobri Pemba.
Potražite ga na Facebooku, rezervišite si dobru zabavu, lijepu svirku i odličnu energiju!
Pogledajte video:
Poslušajte i audio:
