Autor: Muhamed Zimić
Sin je tuzlanska rock grupa čiju repertoarnu okasnicu čine coveri poznatih domaćih i stranih pjesama. Grupu čine 4 člana – dvije gitare Bojan Nikolić i Igor Pejić, klavijature Sanjin Mujkić i vokalista Vedran Sijerčić. Oni su bili gosti još jednog KAMELEON ACOUSTICA te smo s njima porazgovarali o svemu i svačemu. U nastavku pročitajte razgovor koji smo imali priliku voditi.
Možete li nam reći nešto o vašim počecima?
Počeli smo svirati 2006. godine. Vedran je naš drugi pjevač obzirom da je prije njega vokalista bio Ado Kamenjašević. Generalno, u bendu je bilo mnogo promjena, a trenutna postava datira iz 2010-2011. godine.
Zašto ste se počeli baviti muzikom?
Osnova svakog umjetničkog djelovanja je ljubav te smo i mi počeli da sviramo iz ljubavi prema istoj. Nakon toga, jedan od razloga je i taj da se to nauči raditi na najbolji mogući način – kad vidiš nekoga na TV-u kako doslovno razvaljuje i u tebi se stvori želja da to tako radiš. Ljepota stvaranja pjesama i onaj osjećaj kada si na bini su nevjerovatni jer te ljudi gledaju na poseban način. Feedback od publike koja te nagradi aplauzom je kao droga.
Gdje ste sve nastupali?
Kao grupa Sin najveći nastup smo imali na Tilburg festivalu. To je jedan veliki festival u Holandiji. Prije toga, pobijedili smo na Tuzla Live festivalu i kao nagradu smo dobili putovanje na turneju od desetak dana po Holandiji. Završnica te turneje upravo je bio taj Tilburg festival na kojem smo imali svoj mali kutak gdje smo predstavljali Bosnu i Hercegovinu. Povodom toga smo obradili i jednu sevdalinku kako bismo predstavili i taj element naše muzičke i kulturne baštine.
Dotaći ćemo se i vašeg autorskog rada. Šta ste dosada uradili na tom planu?
Što se tiče Sina mi smo prije svega bend koji svira po lokalima i pod ovim imenom uglavnom sviramo obrade pjesama drugih izvođača, odnosno bendova i na taj način pokušavamo zaraditi nešto kako bismo mogli raditi i autorski. S druge strane, imamo bend Karma Guru čiji smo članovi i tu radimo naše autorske stvari. Što se tiče albuma, on je trebao davno biti gotov, ali smo imali neke otežavajuće okolnosti obzirom da smo ga radili u studiju Dubioze Kolektiva u Sarajevu. Momci iz Dubioze jako puno sviraju tako da nismo mogli baš vremenski da se uskladimo. Onda smo taj materijal koji smo tamo snimili prenijeli u Tuzlu. Kao bend Karma Guru smo nastupali dosta po Srbiji i Hrvatskoj i nešto manje po Bosni. Na nekoliko festivala smo ostvarili i pobjede. Završili smo snimanje jedne pjesme i spota koji bi uskoro trebali biti gotovi.
Zašto rock?
To je najenergičnija muzika. Mi smo odrasli uz nju. Međutim, rock je jako širok pojam pa se svi mi, iako smo odrasli uz njega, individualno razlikujemo po ukusu i senzibilitetu, ali su nam u osnovi energije jako slične.
Muzički uzori?
Pjevački uzor Freddie Mercury. Volimo grupu Queen, Guns N’ Roses, Mr. Big, Stevie Ray Vaughan, White Snake, Dream Theater.
U zadnje vrijeme imamo „trend“ da se velike rock zvijezde samoubijaju. Najnoviji slučaj samoubistva je vokal grupe Linkin Park, Chester Beninngton. Koji su razlozi zašto se to događa?
Zato što su se prestali drogirati. Ti medikamenti uzrokuju depresiju i onda se dogodi to što se dogodi. To su one loše stvari.
Šta mislite o instant zvijezdama i zvjezdicama?
Nama se to nikada posebno nije sviđalo jer smo uvijek htjeli da sviramo skupa. Zbog toga nikada nismo učestvovali na individualnim pjevačkim ili muzičkim takmičenjima osim Rata bendova gdje smo nastupali kao bend. Skidamo kapu ljudima koji učestvuju u svemu tome jer je učešće u tim showovima jako naporno, stresno i potrebna je velika hrabrost.
Šta je vama donijelo učešće na Ratu bendova?
To je bilo jako davno. U tom periodu smo imali veliku medijsku pažnju, ljudi su nas prepoznavali, imali smo dosta svirki nakon učešća. U suštini, to je besplatan medijski prostor koji ti može pomoći ako ga znaš iskoristiti.
Kakav je vaš stav o miješanju muzičkih žanrova?
Dobra pjesma je dobra pjesma bez obzira na žanr a i sam pojam dobrog je različit od osobe do osobe. Generalno, kada gledamo broj pregleda pojedinih pjesma i izvođača možemo doći do zaključka da mišljenje pojedinca za muziku nije toliko bitno.
Maca Diskrecija na crvenom tepihu SFF-a?
Prošle godine smo išli na nastup i stali smo na benzinskoj pumpi kod Kuzmina gdje je bio neki čovjek koji prodaje knjige. Pitao nas je odakle smo i mi smo rekli da smo iz Tuzle. Prva asocijacija koja mu je analogijom trebala biti vezana za Tuzlu, obzirom da prodaje knjige, je Meša Selimović, ali ne on je rekao: „Aaaaa, Tuzla? Maca Diskrecija?“.
Da li biste svirali nešto što je vama privatno odron?
Postavit ćemo ti samo kontra pitanje: Da li bi se ti za dobre pare skinuo go? U suštini, mislili smo da nikada nećemo svirati neke pjesme, međutim nikada ne reci nikad. Opet se trudimo da napravimo neku granicu i ne sviramo ono za što baš smatramo da je loše.
Šta je potrebno za uspjeh u muzici?
Rad i sreća, ali više rad.
Zašto žene vole muzičare?
Zato što su „gore“. Zašto ljudi posvećuju pažnju Maci Diskreciji? Zato što ju je neko „podigao gore.“ I ona bina koja je visočija za destak centimetara stvara razliku. Ti si sam a oni tebe gledaju.
Plavuše ili crnke?
Žuje.
Ugodno popunjene ili manekenke?
Fizički izgled nije toliko bitan, bitno je kako se osjećaš pored te osobe.
Kako na brz način naučiti svirati gitaru?
Nikako. Što više sati provedeš za gitarom to bolje sviraš, nema drugog recepta.
Postoje li VIP osobe u Bosni i Hercegovini?
Postoje, samo je stvar u tome da onaj ko je danas bio VIP već sutra nije. To je relativan i jako širok pojam.
Ko su za vas VIP osobe?
To su osobe koje su nama bitne i koje nas motiviraju ili neki uzori. A osobe koje su danas medijski eksponirane i od kojih mi nismo ništa dobili ili naučili za nas nisu VIP osobe.
Može li se od muzike živjeti?
Mi ne radimo samo muziku, imamo i druge poslove pored ovoga i muzika nam služi kao dodatni izvor prihoda. Ako se čovjek tome dovoljno posveti onda se može živjeti od toga i najbolji primjer nam je Muris Varajić koji živi od toga, ali i jako puno radi.
Bake, Dodik ili Čović?
Nijedan. To je isto kao burek, sirnica ili krompiruša, ništa nam ne znači – pita k'o pita.
Poruka djevojkama koje ne slušaju vašu muziku?
Pružite priliku sebi da nas čujete, možda ju i zavolite.
Poruka djevojkama koje slušaju vašu muziku?
Opet dođite. I animirajte i ove druge da dođu.
