Kakva je to ljubav koja te ne tjera da se smiješ i raduješ?

Možda su govorile i neke druge žene. Možda ste govorili i sami sebi, ali jeste li se slušali?

Da vam sad ne dramim, ne ulazim u detalje i ne pravim melodrame, moj život ni najmanje nije ličio na neku bajku. Uprkos tome bila sam mažena, voljena i srećna. Imala sam sve ono što sam željela da imam a što je novac mogao da kupi, a bilo je primjereno djetetu mojih godina. I tako je bilo dok sam bila djevojčica, i djevojka. Maze me i sada kada sam (valjda) žena mada je to riječ za nekoga mnogo ozbiljnijeg od mene.

Uvijek sam bila zaljubljena. U nekog dječaka. Klipana. Kretena.

Uvijek sam bila beskrajno sladunjava i romantična. Zaljubljivala sam se u šetnje pored rijeke ili one neke „naše“ zvijezde koje smo tražili. Zaljubljivala sam se u one koji bi mi dali svoju jaknu. One koji bi upamtili sitnice koje volim. One koji su umjeli nježno da govore. U one koji su me ljubili u kosu.

Lagala bih kada bih vam rekla da se nisam zaljubila i previše puta za ovo malo godina. I svaka ta simpatija je bila drugačija.

Ono što nikada nisam mogla da razumijem, tolerišem i prihvatim je kada bi taj neki sladunjavi dječak ili kreten poželio da na bilo koji način upravlja sa mnom ili mojim vremenom. Svaka zaljubljenost u tom trenutku bi prestala.Nije postojao taj romantični gest zbog kojeg bih ja žrtvovala svoju sloboduniti muškarac koji bi mogao reći šta treba da radim i kako treba da se ponašam.

Nažalost, prečesto to čujem danas. Nažalost to je prisutno i „u ovom odraslom životu“ u kojem bi već odavno trebao da zavisiš isključivo od sebe.

Ja nikada nisam bila djevojka koja je nekome rekla „nemoj tamo“, „ ne gledaj“, „ne diraj“, „nemoj“, „nemoj“. Ja nikada nisam dramila zbog njegovih drugarica.

Ja nikada nisam željela da mi neko drugi kaže šta treba da radim, ako ga nisam pitala.

Oni koji su me mazili, pazili, školovali i finansirali me nikada nisu uslovili kako treba da se ponašam. Oni su me odgajali i odgojili. Nikada sebi ne bih dozvolila da me neki muškarac preodgaja. Da me definiše. Da mi skreće pažnju koju garderobu ću da nosim. S kim ću da sjedim. Kako ću da se smijem i kako ću da se češljam.

Ja se nikada nisam mijenjala kako bih se dopala nekom muškarcu. Ja nikada nisam podilazila nekom muškarcu. Ja nikada ništa nisam postajala da bih na bilo koji način bila podobna nekom muškarcu a da to već nisam bila.

Neki muškarci imaju tu potrebu da te posjeduju. Da te kontrolišu. A to će najlakše učiniti tako što će te definisati. Odrediti. Uobličiti, pa misliti da su te oni i stvorili.

A mi žene, emotivne i zaljubljene, vrlo lako pustimo. Vrlo lako prepustimo sve ono svoje kako bismo nekome bile bolje. Žene, majke, djevojke.

Zaboravimo prijateljice. Izbjegavamo muške drugare jer to ne rade fine djevojke. Počnemo da nosimo neku finu garderobu jer nije primjereno da djevojka u ozbiljnoj vezi šeta neki „golemi“ dekolte. Nije primjereno da plešeš. Da izlaziš, da se raduješ. Nije primjereno da se smiješ glasno na ulici. Da pričaš da je postojao iko drugi prije tog tvog alfa mužjaka koji je sada tu. Da pričaš o sexu izvan vaša 4 zida, a ponajmanje u društvu u njegovom prisustvu. Da te gledaju drugi muškarci. Da privlačiš pažnju.

Kada ovako nabrojimo zvuči preglupo, zar ne? Preglupo i jeste.

Zašto to onda žene širom svijeta sebi dozvoljavaju? Zbog ljubavi, znam.

A kakva je to ljubav koja ti ne dozvoljava da budeš ono što jesi?

Kakva ljubav želi da te ograniči i sputa?

Kakva je to ljubav koja te ne tjera da se razvijaš, smiješ, raduješ? Da budeš lijepa i sebi i svijetu?

Kakva je to ljubav koja bi sumnjala u svakog tvog drugara?

Je li to ljubav ili je zatvor?

Jesi li zaljubljena ili si zarobljena? Zarobljena u njegova očekivanja onoga što moraš biti?

Nemoj. Ne treba tako.

Onaj ko te voli nikada ne bi želio da budeš bilo šta drugo. Onaj ko te zavolio čupavu, blesavu, nestašnu i pomalo ludu, neće nikada poželjeti  da budeš bilo ko drugi. Onaj koji hoće da te preoblikuje i mijenja taj te nikada nije ni volio. Nije umio.

Nemoj biti ona slika koju neko želi da voli. Nemoj biti ničija kreacija osim života koji te oblikovao. Ni zbog jedne ljubavi na svijetu. Duguješ to sebi, jer je to jedini način da ispravno voliš sebe.