Od kako je ostala slijepa, jedna žena u Japanu, postala je depresivna i više nije željela da napusti kuću. Njen muž je postavio kao svoj zadatak i misiju da vrati osmijeh na njeno lice.
Tada je odlučio da posije cvijeće oko kuće i u njihovoj bašti.
Sadio je marljivo, i hiljade cvijeća je bilo već oko kuće. Posvetio je dvije godine ovoj misiji sve dok njihova farma U Šintomiju nije bila okružena cvijećem. Izabrao je malo roze cvijeće zbog njihovog mirisa, i zato jer ljepota nije samo u onome šta vidimo.
Vremenom, gospođa Kuroki, je počela da izlazi iz kuće, da uživa u mirisu cvijeća i ponovo da se smije. Sada šeta baštom svakog dana.
Ovo cvijeće im je donijelo puno osmijeha. Sada hiljade ljudi dolazi da obiđe gospodina i gospođu Kuroki kako bi vidjeli njihovu baštu. Cvijeće cvjeta od kraja marta do kraja aprila.