Vaša najveća ljubav je košarka, uživate u gledanju najvećih igrača i sanjate o vašem uspjehu. Pokušavate uspjeti kao igrač, ali vam ne ide. Rođeni ste sa inverzijom organa. Trener vas smatra nedovoljno jakim, te vas ne uzima u tim. Uz sve to imate i bronhitis. Šta biste učinili?
Reakcija većine bi bila odustajanje od svega i prepuštanje stihiji života, uz proklinjanje loše sudbine. Međutim, on to nije učinio.
Nevjerovatni selektor, Josip Pandža, za Kameleon priča o svom životnom putu.
Sve ove probleme je prevazišao predanim radom i odlukom da nikada neće odustati od onoga što voli. Pandža se drznuo da sanja i da slijedi svoje snove, te je davao dvjesto posto od sebe. Danas je izuzetno cijenjen trener i osvajač zlata sa košarkaškog Evropskog prvenstva.
Josip Pandža je rođen 1987. godine u Vitezu. Debitovao je kao četrnaestogodišnjak. Rođen je sa inverzijom unutrašnjih organa, sa kojom se rodi mali broj ljudi. Ova dijagnoza uveliko umanjuje šanse da se osoba bavi sportom, obzirom da se srce nalazi na desnoj strani, a organi su drugačije raspoređeni. Pandža je ipak bio neumoljiv, krenuo je sa trenerskom karijerom, što će, ispostavit će se, biti pravi potez i njegov životni poziv.
Šta ga je tada pokretalo i nije mu dalo da klone duhom, sa pravom smo se zapitali?
„Ljubav prema tom sportu me uvijek tjerala da se maksimalno trudim. Do sad mi je to donosilo rezultat, ali svjestan sam da će doći i vrijeme kad rezultati neće biti očekivajući. Ako se i tad budem maksimalno odricao biti ću zadovoljan“, odgovara Pandža.
Trenersku karijeru je započeo sa 23 godine u Vitezu i tu bilježi svoj prvi uspjeh. On uvodi Vitez u košarkašku Premier ligu BiH. Potom preuzima tim Kaknja gdje postaje najmlađi trener u historiji košarkaškog prvenstva BiH.
Poslije toga slijedi, za sada, najsvjetliji period u Pandžinoj karijeri: izabran je za selektora kadetske reprezentacije BiH.
„Zadovoljan sam što radim ono što volim, i nadam se da će tako ostati i dalje“, skromno je kazao Pandža.
Pandža je bez velike medijske pompe odveo momke na Evropsko prvenstvo. Prvenstvo je išlo sjajno, pobjede su se nizale. U četvrtfinalu je pala i velika Njemačka, te se naša ekipa plasirala u polufinale, ali se nisu željeli zaustaviti, ciljali su sami vrh. U tom trenutku, u trenutku slavlja i euforije prijeti im izbacivanje sa prvenstva, jer nije uplaćena kotizacija za takmičenje. Kako su to prevazišli, priča nam selektor Pandža.
“Uspjeli smo jer smo te probleme sakrivali od djece. Bilo je neugodno čuti takvu informaciju, ali to je naša realnost. Sve što je negdje drugo čudno, kod nas je svakodnevnica”, prisjeća se ovaj mladi uspješni trener.
Ovaj sramotni detalj sa prvenstva je i skrenuo pažnju javnosti na ono što ovi momci sjajno rade. Dobili su veliku podršku čitave bh. javnosti. Ojačani ovom podrškom pobijedili su i Španiju, a zatim izašli na megdan domaćoj selekciji Litvanije. Pred punom dvoranom naši momci su u ovom finalu odnijeli pobjedu od 85:83, i zabilježili najveći uspjeh naše košarke.
Selektor Pandža je i tada bio miran i staložen, ne ističući sebe nego igrače. Dočekani su sa 50.000 navijača, euforija je tresla čitavu državu.
“Neponovljiv. Najbolji u životu. Želim svakom našem sugrađaninu da ima šansu isto doživjeti”, opisuje selektor zlatnih kadeta osjećaj koji je imao za vrijeme dočeka reprezentacije u Sarajevu.
Naš balkanski mentalitet je takav, da pri prvom uspjehu umislimo da smo najbolji i to nam se obije o glavu. Zanimalo nas je kako je Pandža čitavo vrijeme tako pribran, i kako uspijeva da iskontroliše emocije, i ne prepušta se euforiji.
„Mislim da su arogancija i bahatost naš državni problem. Svaki mini uspjeh nas odvede u euforiju, a ja je baš ne volim. Sportski uspjesi su kratkog vijeka, i ako ih ne ponavljate propadate. Sportski uspjeh treba biti samo motivacija za bolji rad i ponavljanje istog“, komentariše Pandža naš mentalitet.
Pandža sebe ne smatra uspješnim, kaže da nema specijalne formule za uspjeh, njegova jedina zvijezda vodilja je bila nevjerovatna ljubav i upornost, ali i da“poštenje prema radu i ljudima neće izdati kratkotrajno ili na duže staze.“
Poslije ovog historijskog uspjeha, momci su igrali i na Svjetskom prvenstvu. Završili smo na devetom mjestu, što je odličan uspjeh. Međutim, ostao je žal i osjećaj da se moglo učiniti i više.
„Mislim da nam je mjesto bilo među 8 i iskreno nisam baš zadovoljan rezultatom, ali defintivno iskustvo igranja Svjetskog prvenstva će svima nama dobro doći,“ konstatovao je selektor Pandža.
U budućnosti očekujemo nove historijske rezultate, uz ovakav pristup selektora Pandža i uz strašnu odlučnost naših igrača, nove zlatne medalje nisu daleko. Za kraj razgovora nas je zanimalo šta selektor od svojih igrača očekuje u bliskoj budućnosti.
„Ako budu nositelji seniorske reprezentacije u ostvarivanju dobrih rezultata sav ovaj nas put ima smisla,“ zaključuje Josip Pandža.
Piše: Azur Delić
