Jedni paradiraju u crnim uniformama koje su osramotile njihov narod. Drugi postavljaju tenk ispred stadiona u čast svojih poraženih i poniženih očeva. Neiživljeni balavci kojima mame još uvijek spremaju sobu prijete nekim novim ratovima. Umjesto da se srame povijesnih poraza svojih predaka, oni ih pokušavaju pretvoriti u heroje.
A jedan život imate. Samo jedan život. Tako malen, kratak život.
Da putujete, smijete se, roštiljate s prijateljima, da gledate utakmice ili filmove, da pijete, jedete, jebete. Da volite, da pomognete, da otkrijete neku novu zemlju, nekog novog prijatelja, neku novu uvalu. Da probate neko novo vino, da se zaljubite, da ronite, da letite, da bacite udicu, da uspavljujete svoje dijete. Da spasite nečiji život umjesto da ga uzmete.
Život je tako lijep. I tako kratak. I od svega lijepoga što svaki dan možete od njega uzeti, vi birate mrziti? Stvarno? A dok mrzite, život vam leti ispred nosa. Vrata se zatvaraju. Prilike prolaze.
Svaki dan u kojem mrzite je jedan dan manje u kojem ste mogli živjeti.
Dogovorite se, brate mili, svi vi koji se mrzite i živite u prošlosti. Skupite se na jednu livadu i mrzite se do besvijesti. Igrajte se vojničina i junačina, lomite jedni drugima lubanje i udove, mašite krpetinama i glumite frajere.
A nas debile kojima niste zanimljivi i koji ne želimo više ratovati ostavite da otvorimo bocu vina.
Da naložimo gradele.
Da putujemo, da se družimo, da živimo i da se smijemo. U ovo malo vremena koje imamo. I koje će proletjeti prije nego što mislimo.
Jebite se vi i vaši tenkovi.
Vi i vaši ratovi.
Izvor: Lola magazin
