Marina Radoš je mlada 27-godišnja Hercegovka, književnica, novinarka i pjesnikinja. Rođena je u Tomislavgradu 1990. godina, ali danas živi i radi u Splitu. Njen iskreni status o ljubavi, predrasudama i pogrešnim očekivanjima odjeknuo je u regionu.
Iako ga je napisala davno, svaka rečenica i danas jednako gađa… Kada ga pročitate, bit će vam jasno zašto – bez obzira da li se s njom slažete ili ne:
Što ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi?
Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj virujem. Zato što nigdje toliko ljubavi nisam vidjela kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama.
Što ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se ‘smijati jednog dana’ i zaboraviti je? Ni jedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dvije staračke.
Što ako su vas slagali da trebate naći sebi ravnog? Meni nisu uspjeli slagati tako nešto, jer nikad nisam vidjela toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su susjede i strine osuđivale sa prozora. Kao da su one mjerilo vaših života.
Što ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i vjeru? U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najljepšu djecu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su sretni. Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova miješana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila miješana.
Što ako su vas slagali da morate do 25…? Do 35? Do 40, jer je krajnje vrijeme? Mene nisu uspjeli, jer nitko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao djevojčica od 15 godina.
Što ako vam cijelo vrijeme lažu? Što ako vas cijelo vrijeme pokušavaju uvjeriti da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju jer prestane ‘kada sirotinja uđe na vrata’, ‘kada dođu djeca’, ‘kad treba vratiti kredit’, ‘kada ga izobliči bolest’, ‘kad više ne može da spava s tobom tri puta dnevno’.
Nemojte vjerovati ni meni. Vjerujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu djeca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit. Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati s tobom tri puta dnevno.
I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu djecu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna.
Samo nemojte dozvoliti da vam lažu. Drugi nam se miješaju u plaće, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utječu na polovinu našeg života jer je svijet takav.
Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu.
Jebeš ti plaću od deset tisuća kuna ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan s vrećicama najnovije odjeće koju nema tko skinuti.
I sve pare ovog svijeta, ako ih nemaš s kime podijeliti.
Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i s parama se iživljava.
Izvor: depo
