Na izložbi smo mogli vidjeti preko pedeset crteža koji, kako je sam autor naglasio su crteži osoba koje su mu nešto i koje nešto ovom gradu znače, ponajviše sportski djelatnici, jer veliki dio i njegovog života se veže uz sport, odnosno košarku.
Karikatura je jedan od najzanimljiviji vidova likovne kulture. Kao dio likovne kulture ona ima jako dugu historiju u svijetu, moglo bi se reći da je nastala u baroku, ali se tek pojavom štampe razvila u 19. vijeku, mada tzv. “nakazne likove” možemo pratiti od vremena antike. Ova vrsta karikature ili karikatura “bliska nama” tj. novinarska karikatura svoj vrhunac doživjela je u prošlom vijeku, ali i trend marginalizacije te zapostavljanja posebno kod nas u Bosni i Hercegovini, ali i šire.
Moramo se ovdje prisjetiti ne bez razloga odavno datog intervjua našeg Tuzlaka i proslavljenog svjetskog karikaturiste Hasana Fazlića u kojem on kaže između ostalog da je novinska karikatura u BiH prestala i da je “mrtva”, te da novine koje su objavljivale njegove karikature više ne postoje u toj formi, takve redakcije i takvi urednici.
Ipak, karikaktura ima svoj život i svoj put i baš iz te porodice, porodice Fazlić, imamo nove snage koje će u svijetu karikature predstavljati Tuzlu, odnosno Bosnu i Hercegovinu.
Emir Fazlić, rođen je u Tuzli, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Talenat za crtanje iskazao je kao mali i sa nepunih šest godina nacrtao je svoj prvi crtež, kojeg i dan danas čuva. Uporedo se bavio crtanjem i košarkom, o čemu je objavljen i tekst u listu “Oslobođenje” sa naslovom “Veliko dijete sa jedanaest godina, kao talent u crtanju i košarci.” Obzirom da mu je crtanje urođeni talenat poslije prestanka bavljenja košarkom nastavlja da se bavi crtanjem uz pomoć profesora Mire Zovke.
Svoje stečeno znanje crtanja usavršio je u školi slikanja kod profesora Fuada Kasumovića.
