Očekivana trakavica sa pripremom ovogodišnjih lokalnih izbora, ušla je u fazu u kojoj bi se mogla oteti kontroli, ako se HDZ-u i SNSD-u dopusti da iz opstrukcije pređu u sabotiranje, jer su napadi na Centralnu izbornu komisiju rječit uvod u praktično iskazivanje nezadovoljstva gubitkom kontrole nad CIK-om, što im je u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa garantovalo željeni rezultat, iako je bilo cirkus i izrugivanje sa propisima i zdravom pameti
RASPISANI 7. MAJA ZA za nedjelju, 4. oktobra, pa u prekjuče odgođeni za nedjelju, 15. novembra, ovogodišnji lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, ukazuju na dvije notorne stvari: prvo, Centralna izorna komisija, moravši donijeti tu odluku, nije više imala nimalo manevarskog prostora i za šta drugo, jer nije dobila 4,2 miliona KM potrebnih za izbore i, drugo, to mže biti najava prerastanja dosadašnje, dugovremene opstrukcije izbornih propisa u sabotažu, čiji autori i izvođači radova su HDZBiH i SNSD. Ako je ova procjena tačna, očekuju nas ne samo neizvjesnost s velikim znakom pitanja u vezi s izborima, već i to da sildežijski političko-stranački odnos rečenih firmi i dalje ostane nekažnjen, da se nastavi i opet bude njihov profit.
Valja podsjetiti na to da više od godinu traje otvoren pritisak HDZ-a na Izborni zakon BiH. Krajnje pojednostavljeno rečeno, traže se izmjene Zakona, koje bi, ako ne eksplicite, onda manje-više sigurno vodile ka tome da pobjednici izbora, kad je riječ o kvoti vlasti koja pripada Hrvatima, budu kandidati HDZ-a, kao „jedinog legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u BiH“. Pošto je ovaj zahtjev, biranim riječima kazano, besmilen i politički opasan, logično je naišao na protivljenje, odbijanje i žestok otpor. Ne samo kad je riječ o HDZ-ovih partnerima – ili onima koji se smatraju partnerima – u vlasti, već i kad su u pitanju stavovi mnogih drugih stranaka. Jedino, naravno, HDZ ima podršku „bratskog“ SNSD-a, što nije ni iznenađujuće, ni upitno.
ONO ŠTO BI, MEĐUTIM, MOGLO biti upitno, tiče se odgovora na pitanje hoćemo li, u takvoj situaciji, ove jeseni uopšte imati lokalne izbore. Pitanje nije ni samo retoričko, ni bez osnova. Uporno odbijanje Vijeća ministara BiH da se CIK-u dodijele zakonom predviđene pare za izbore, najrječitiji je, iako ne jedini povod za to pitanje. Pošto su iskorišteni i jalovi bili svi drugi alati, sredstva i metodi, kojima se htjelo spriječiti biranje novih članova CIK-a, čime je izgubljena dosadašnja HDZ-ova i SNSD-ova kontrole nad Komisijom, reakcija iz tih stranaka je prenesena na njihove članove Vijeća ministara, sa zadatkom da najprije opstruiraju, a onda i sabotiraju izbore. Jer, doskora su imali pet od sedam članova CIK-a, na čiju stranačko-nacionalnu poslušnost su mogli računati. Od marta ove godine, tu su drugi ljudi i eto prostora za HDZ-SNSD paniku.
Ona se ne da sakriti, čak i onda kada se umota u naoko ubjedljive, za naivne prihvatljive argumente, poput onog kojim se vadi Vijeće ministara – da još nije usvojen privremeni budžet institucija BiH za 2020. i da će, ako se to desi do kraja maja, onih famoznih 4,2 miliona KM biti uplaćeno CIK-u. Ovaj tip raspleta, teoretski je, doduše, sasvim moguć. Ali, praktično, niko ne garantuje da se, najprije, neće odugovlačiti s uvajanjem privremenog budžeta i, onda, baš u tome tražiti izgovor za dalje prolongiranje izbora. Što će CIK dovesti u ćorsokak, jer neće biti dovoljno vremena za potpisivanje ugovora s onima koji, na već raspisane tendere, treba da izvršne tehnički dio priprema za izbore.
U TAKVOJ, SABOTAŽI sve sličnijoj situaciji, ne mogu da se ne vide dva krupna, vrlo indiaktivna, čak zabrinjavajuća ptianja: prvo, šta rade OHR, Misija EU-a u BiH i sva ona silna bulumenta međunarodnih plaćenika, pred čijim nosom teče ova bezobrazna igra sa demokratijom i našim izbornim pravom, te, drugo, da li to neko, poput banjalučkog gradonačelnika, u svemu vidi šansu za „mostarizaciju“ cijele zemlje i pretvaranje postojeće u nelegalnu vlast, kakav je slučaj s Mostarom od 2012. godine, u razvlačenje i otezanje do opštih izbora 2022. godine. Uz optimističku pretpostavku da OHR i prateće društvo možda i ne spavaju i da će na vrijeme reagovati, „mostarizacija“ ostaje da bode oči. I rađa mnoga pitanja, ne samo to zašto se HDZ-u i SDA-u dopušta da se ponašaju kao vlasnici Mostara i Mostaraca.
Kako god se ovog trenutka pogleda, očekivana trakavica s pripremom ovogodišnjih lokalnih izbora ulazi u fazu u kojoj ozbiljno prijeti da se otme kontroli i da klizne u bezumni prostor sabotiranja, jer panika u HDZ-u i SNSD-u zbog gubitka većina u CIK-u je za njih ne samo samo rizik od toga kako će proći na izborima. To je i žal za kontrolom birača u svojih nahijama, što je izbore pretvaralo u cirkus (promjena biračkih odbora dan uoči izbora) i izrugivanje sa propisma i zdravom pameti (oko 500.000 nevažećih glasačkih listova).
