Prosječan Balkanac će učiniti praktično sve da bi se dočepao pasoša Velike Britanije, SAD, Njemačke ili neke od skandinavskih zemalja. Ipak, da je priča tako jednostavna vjerovatno bi na Balkanu do sada ostali samo penzioneri. Osim što fiktivna ženidba podrazumijeva da si pun kao brod, nadam se da imaš i jak želudac da sve to progutaš.
Pričali smo sa četiri muškarca o trendu koji već dugo vremena vlada, i koji je nažalost jedan od izlaza iz sive zone. Prva stvar koju odmah na startu shvatiš je da nema nazad. Pristao si da jednoj ženi plaćaš određenu svotu novca, ispunjavaš njene hirove i čekaš dan kada ćete nepoznati glas pozvati i reći čarobne riječi: “Dobio si zelenu kartu.” Ali do tada…
Nikola Jovanović – muzičar, glumac
“Ja sam se oženio sa Kanađankom i prvih šest mjeseci je sve bilo OK, a onda je njena ljubomora postala nepodnošljiva. Mi smo živjeli zajedno, tako da to nije bio fiktivan brak. Nije mi dala da sviram i glumim. Ucjenjivala me je, prijetila, a ja sam trpio mada sada shvatam da nisam morao. Rekla bi: ‘Sad ću da zovem imigraciju’. Gađala me čašama, flašama po neki put. Prestao sam da sviram 2 godine. Nije mi dala da idem u pozorište! Kada sam je zvao da krene negdje sa mnom nije htjela. Ja sam plaćao sve račune. Muka mi je kad se toga sjetim. Bio sam glup. Da sam znao kako će biti, nikada to ne bih uradio. Kad sam se konačno iselio iz stana dolazila je njena sestra da me moli da se vratim i njene drugarice, na kraju i ona.
Slala mi je prijeteće poruke, da će neko da me prebije, da sam najebao itd… Morao sam te pretnje da snimam kao dokaz. Rekao sam joj da ću ja zvati policiju ako mi ponovo prijeti. Papire sam dobio poslije pet godina, tako da nikome to ne savjetujem.”
Ivan – kamiondžija
“Nas dvoje smo se upoznali prije godinu i kusur dana, i od tada traje neprestana svađa i tenzija. Za sve ovo vrijeme potrošio sam desetine hiljada dolara da bih njoj udovoljio. Cijena zavisi od osobe do osobe, i toga koliko je ona bezobrazna. Žena s kojom ja jurim papire ništa ne radi, a treba joj kinta za osiguranje, kola, šminku… Najgore je brate kad želiš sve to da radiš iz interesa, uz ljubav je sve lakše. Ali vjeruj mi, svako će ti reći, kada uzmeš zelenu kartu sve postaje nebitno. Ja se nadam da će me svakoga dana neko pozvati, jer ona ne razumije da i ja imam svoje rashode koje moram da riješim. I pored toga što zna da nikada ne kasnim sa lovom, stalno histeriše i prijeti.”
Nikola – ekonomista
“Ona je bila starija od mene 10 godina! U početku je sve bilo uredu dok mi nije zatražila 10.000 i to samo za prvu ratu. Jedva sam sve to skupio nekako, radio dva posla dan i noć, i na kraju se oženio. Međutim, tu nije kraj. Jednog dana me pozvala na telefon i rekla da dođem i potpišem papire za razvod inače će me prijaviti. Za to me nije bilo pretjerano briga jer sam u međuvremenu dobio papire, daleko joj lijepa kuća!”
Miloš – student
“Završavam drugu godinu koledža i nedavno sam produžio vizu na još dvije godine. Prošlog ljeta sam upoznao jednu djevojku koja mi se opasno svidjela i tu je krenula cijela priča. Razmišljao sam danima kako da joj saopštim da ću poslije dvije godine morati da palim nazad i da mi je jedini izlaz brak – a da me ne shvati pogrešno. Bili smo na nekoj kućnoj žurci i ja sam pred svima izvadio prsten, jer nije mogla da me odbije pred tolikim ljudima hahahaha. Šalim se, uglavnom, ogromnu ulogu igra taj faktor sreće (ako ne uspiješ da stvarno nađeš djevojku u zaljubiš se).”
Upravo sreća je razlog zbog koje se nikada tačno ne zna kada ćeš dobiti državljanstvo. Ivan kaže da to zavisi od dokaza za zelenu kartu, ali i od same države. Iako nikome ne bi preporučili takav rizik jer praktično možeš da ostaneš švorc, da te deportuju kući i zabrane ulazak u Ameriku. Ali, taj osjećaj kada se sve završi vrijedi cimanja i šetanja po živcima.
Izvor: Noizz.rs
