Od jedne ideje, ogromne želje i velikog truda nastao je fenomenalan projekat, a iz njega predstava koja gostuje u skoro svakom gradu Bosne i Hercegovine. Do sada su imali predstavljanje u nekoliko gradova, uglavnom humanitarnog karaktera, a sada su najavili i turneju.
Mini turneja je planirana u BNC Zenica 5. aprila, Dom kulture Kalesija 6. aprila, Narodno pozorište Tuzla 8. aprila, Dom kulture Zavidovići 9. aprila i Dom kulture Maglaj 10. aprila.
U predstavi glumi porodica Mehić, otac Ahmed i sin Almedin, ranije je glumila kćerka Almedina Mehić koja se u međuvremenu udala i postala majka, pa je sada mijenja učenica Medicinske škole Ajla Banjić. Također, u predstavi glume i Abdulah Osmanović, te Jusuf i Amar Mujkić koji nisu Romi. Većinu u predstavi sačinjavaju maloljetni glumci, samo su iz porodice Mehić punoljetni ističe rediteljica predstave Mirela Trepanić Grbešić.
Kako je nastala ideja za projekat, odnosno za predstavu?
-Kolegica koja se bavi dizajnom kostima i scenografijom, Seada Delić iz Gračanice, imala je ideju da kroz jedan projekat „Jačanje mjesnih zajednica u BiH“ napravimo neku predstavu sa nekom kategorijom ljudi koja nije dovoljno involvirana u teatar. Mi smo kroz razgovore došli na ideju da bi to mogli biti Romi, s obzirom da je romska populacija u Gračanici poprilično velika, njih oko 300. Poprilično veliki broj njih se ne izjašnjavaju kao Rromi, ali smo znali da je njihova zajednica velika. Mi smo kroz razgovore došli na ideju da počnemo raditi predstavu i napravile smo projektat koji je podržan od UNDP-a. Mi smo počeli s probama vrlo brzo, a prije toga su prethodile audicije na koje se javilo oko 40-ak pripadnika Romske populacije. Ideja je bila da ih naučimo osnovno o teatru, a zatim da u predstavi odradimo temu Romska kultura i tradicija. Također smo razmišljali da naši sugrađani ne poznaju dovoljno tu populaciju, imaju razne predrasude o njima, i htjeli smo da sve to razbijemo i da jednostavno približimo naše sunarodnjake koji žive na Balkanu od 14. vijeka. Ja sam održala nekih 80 proba sa 6 odabranih na audiciji. Imali smo izvanrednu premijeru 26. decembra 2017. godine, zatim smo imali dvije reprize, nakon čega smo napravili malo veću pauzu, jer su glumci otputovali. Ponovo smo se okupili 2018. godine i nastavili sa probama, kada smo odigrali dvije humanitarne predstave, jednu u Lukavcu, jednu u Gračanici. Nakon toga smo pripremili mini turneju, koju smo započeli u Kaknju, gdje je bila izvanredna posjećenost.
Kroz pisanje projekta, a kasnije i njegovu realizaciju, s kojim preprekama ste se najčešće susretali?
-Najviše sam se morala baviti istraživanjem vezano za romsku kulturu i tradiciju, gdje mi je dosta pomogla stručna literatura, kao i knjiga „Sahranite me uspravno“ autorice Isabel Fonseca. Razgovarala sam i sa lokalnim Romima, koji su prije, dok nismo počeli raditi predstavu živjeli u jednoj zajednici pored gradske deponije smeća. Nekako u to vrijeme su dobili stanove koje je finsirala Općina Gračanica i Vlada Švedske i Švicarske. Tada sam imala priliku da s njima razgovaram o stvarima koje su nam bitne, šta oni prenose s koljena na koljeno, da li poznaju neke legende, običaje, kakva su im vjerovanja. Oni su učili mene, ali i ja sam učila njih. Jako je bitan romski jezik, jer se pola predstave govori na Romskom jeziku, i to je ono što ovu predstavu posebno obogaćuje.
Kakvu poruku želite da predstava pošalje?
-U predstavi imamo nekoliko elemenata koje smo pokušali provući. Prije svega, to su Romske legende i običaji, zatim pjesme na Romskom jeziku koje su uglavnom ljubavne, zatim imamo današnji život Romske populacije. Potom imamo njihove zanate kojim su se bavili, ali i „omražene“ poslove koje danas rade, ali koje prije nisu radili, nisu uvijek bili prosjaci, bili su dobre zanatlije, dobri trgovci. Ono što je kao poruka izašlo iz predstave jeste to da Rromi nisu drugačiji od nas, imaju svoje specifičnosti kao i svi mi ostali. Ono što je kroz predstavu proizašlo jasno i glasno je „Rom znači čovjek“. Htjeli smo da ih što više približimo ljudima i da prekinemo predrasude koje imamo prema toj populaciji. Moji su Romi dolazili na nekoliko gostujućih predstava, vrlo pažljivo pogledaju, kasnije priđu i kažu mi šta su oni shvatili i naučili.
Šta je najbolje što ste izvukli od projekta i predstave?
-Raduje me uspjeh ove predstave zato što, kada smo počeli raditi nismo planirali da putujemo. Ali, na incijativu ansambla, ja sam se potrudila da im dogovorim što više gostovanja. Raduje me činjenica da BNP Zenica, Narodno pozorište Tuzla, scene koje su hramovi kulture uvode amatersku predstavu na svoju scenu, ali predstavu koja ima toliko toga kaže.
Razgovarala: Azra Husarić
