Sigurno ste čuli za riječ “veresija”, odnosno kupovina ili prodaja na vjeru/povjerenje, bez plaćanja. Reklo bi se – preteča kredita. – Na crtu. – Na teku. – Na “dođem ti” – samo su varijacije na temu.
Sam pomen riječi “veresija” nas vraća u djetinjstvo i asocira na razne narodne umotvorine kao što su: “Čast svakom – veresija nikom” ili “Davao je na veresiju” uz sliku čikice koji šeta sa poderanom odjećom i prosjačkim štapom.
Online riječnik ukazuje na to da riječ potiče iz turskog jezika i riječi veresi koja se odnosi na kredit, davanje robe “na vjeru”, posuditi, pozajmiti. Međutim – pronašli smo jednu interesantnu teoriju – koja kaže:
U Osmanskom carstvu bogatiji i imućniji ljudi bi često ulazili u prodavnice, nepoznate radnje da plate dugove siromašnih ljudi. Njihovi dugovi su bili zapisivani u sveske koje su se zvale “Veresija”. Dobročinitelj bi tako nasumično potrgao nekoliko strana sveske i kazao: Ovi dugovi su plaćeni. Siromašni ljudi nikada ne bi saznali ko je platio njihove dugove, niti bi dobročinitelji znali kome su pomogli. Interesantno u svakom slučaju, bilo istina ili ne.
Izvor: N1
