Uprkos savijenim nožnim prstima, bolnim leđima i tabanima, malo koji odjevni komad ima status kao cipela sa visokom petom.
One su lijepe, ali vrlo često jako neprijatne. Ali, da li znate kako je nastala ideja visokih potpetica i zašto ih nosimo uprkos njenim manama?
Iako se danas prvobitno dizajniraju za žene, visoke potpetice su se nekad smatrale isključivo muškom obućom. U periodu prije 3.000 godina bilo je skandalozno vidjeti ženu u visokim potpeticama, dok je za muškaraca predstavljala simbol muževnosti i moći.
Prvu poveznicu sa ovom vrstom obuće možemo pronaći još iz perioda drevne Grčke gdje su tadašnji glumci nosili platforme tokom svojih scenskih izvedbi. Što je glumac nosio veću platformu, to je njegova uloga bila veća i važnija. Te plaforme su bile poznate pod nazivom kothroni, a bile su napravljene od pulta koji je mogao da dosegne visinu i do 10 centimetara.
Ipak, visoke potpetice najviše nalik ovim današnjim u Evropu su stigle krajem 16-og stoljeća zahvaljujući velikom perzijskom kralju Shahu Abbasu.
On je u tom periodu imao najveću konjicu na svijetu, a svi njegovi vojnici su nosili obuću sa visokim petama kako bi mogli zauzeti što bolju poziciju na stremenu, a samim tim i naciljati i pogoditi svoju metu što preciznije. Ovaj trend se brzo proširio među evropskim vojnicima, a visoke potpetice su postale simbol borbenosti i muškosti.
Otprilike u isto vrijeme i žene su počele da nose sličnu vrstu obuće, isključivo iz praktičnih razloga, kao zaštitu od blata i prljavštine za stvarne cipele. Bile su izrađene od pluta i metala, a najpopularnije su bile u Veneciji i Španiji, posebno među prostitutkama. Njihova visina je išla do 20 centimetara, a baš kao i kod muškaraca, označavala je društveni status i položaj.
Trend visokih potpetica na muškrcima se zadržao i tokom 17-og stoljeća, za šta je najviše bio zaslužan Louis XIV i njegova opsesijama cipelama. Pošto je bio visok samo 163 centimetra, obuća sa visokim petama je postala njegov zaštitni znak kako bi djelovao snažnije i dominantnije. Svoju obuću je nerijetko ukrašavao crtežima bitaka i skupim crvenim pigmentom kojim je dodatno naglašavao svoj superiorni položaj u društvu. Njegova opsesija cipelama je otišla tako daleko da je u jednom trenutku zabranio ulaz u svoj sud bilo kome ko nije nosio cipele sa crvenim detaljima. Upravo taj simbol je inspirisao poznatog dizajnera obuće Christiana Louboutina koji je kreirao slavne potpetice sa crvenim đonom.
Kraljevi i aristokratija su mnogo uticali na stil običnih ljudi koji su rado prihvatili ovaj tip obuće iz želje da budu poput njih. Međutim, period Francuske revolucije je izmjenio tok dešavanja, a mišljenje naroda na kraljevstvo je potpuno izmjenjeno. Potpetice su zamjenjene ravnom obućom, a era visoke obuće je oficijelno bila gotova, barem što se muskaraca tiče.
Visoke pete za žene su napravile ponovni povratak u viktorijanskoj eri, uglavnom zahvaljujući otkriću novih tehnologija. Izum mašine za šivanje je omogućio precizno i uredno šivanje obuće, tj. spajanje gornjeg dijela cipele sa donjim. Cipele su dobile blago zakrivljen oblik i nagib koji je predstavljao ženstvenost i sofisticiranost, a po prvi put u istoriji visoke potpetice su prestale da se smatraju obućom za muškarce.
Napredak fotografije je također odigrao veliku ulogu u povratku potpetica zahvaljujući razglednicama na kojima su prikazivane gole žene na visokim petama.
Tokom 40-ih i 50-ih godina, pin up posteri su ojačali ideju potpetice kao simbola ženstvenosti i seksipila do te mjere da su ih svi vojnici držali po zidovima. U međuvremenu, trend se proširio i na Hollywood, a zvijezde poput Betty Grable i Marlyn Monroe su počele da ih nose u svojim filmovima i glamur snimcima. Upravo zbog toga, žene širom Evrope su masovno pokušavale da iskopiraju taj izgled i u svakodnevnom životu, pa je ubrzo potražnja za potpeticama porasla i prodrla u lokalne, ali i high-end prodavnice.
Roger Vivier, tadašnji dizajner Christian Dior cipela je kreirao najvišu i najtanju štiklu 1950-ih godina i nazvao je stilleto, po uzoru na italijansku riječ za tanki bodež. Vivier je koristio robustnu plastiku kako bi osigurao snagu i izdržljivost, dok su luksuzne tkanine zadržale element stila.
Ipak, feministički pokret 1960-ih godina inspirisao je mnoge žene da visoke pete zamjene nižom i udobnijom obućom.
Mary-Jane cipele su postale posebno popularne jer su bile jednostavne, obično izrađene od prirodne kože, sa kaišićem preko prednjeg dijela noge i dvodimenzionalnom petom.
Debele platforme su se takodjer vratile, a po prvi put su se pojavile i čizme iznad koljena sa kraćom blok petom.
Žene danas imaju izbora više nego ikad, ali visoke potpetice i dalje predstavljaju jedan od najvećih simbola ženstvenosti i elegancije.
Međutim, zahvaljujući mnoštvu stilova, njihovo odsustvo ne predstavlja nedostatak istog, kao što se to nekad smatralo. Ipak, sljedeći put kad ih možda nevoljko izvčete iz ormara, sjetite se da su prešle dug put od prije par stotina godina, do vašeg garderobera danas.
Izvor: Sanja Savić/Life
