I još sam tvoja mezimica

I da znaš,

Ni more ne miriše isto,

Ni Knin ne izgleda isto,

I oni stari ratni filmovi više nisu dosadni.

Vino nema više isti ukus.

Pogledam ponekad rezultat utakmice. Vodimo.

Još uvijek govorim da si najljepši čovjek u Kosmosu, i briga nas kako će da shvate

Jer važno je da mi znamo

I još se nisu usudili da puste “Sjećaš li se Doli Bel”

I čak ni Štimac ne kaže “na morskome plavom žalu” kao ti.

I počinjem da shvatam zašto si toliko volio Dučića

I još je na polici njegova knjiga koju si poklonio mami prije deceniju uz onaj tvoj prepoznatljivi osmijeh

A nikad nisi volio poklone

I izlazim na ispite,

I padam

I ustajem.

I smijem se.

I sve smijem.

I gasimo svjećice na tortama.

I kunem se da čujem tvoje disanje nekad

Srećna sam.

Svi smo srećni.

I tu smo.

Skoro pa smo svi tu.

Sada smo veliki.

Još malo kao ti.

I još malo imam dvadeset

Ali ne ostajem do kasno.

Brat vodi računa o tome.

Drugi kaže da je i šestica u indeksu okej.

I jeste.

Mama se smije.

Opet. Glasno.

I još pravi previše ručka i najbolju supu

I još joj se javljamo gdje god da krenemo.

I tražim ljubav kao što je vaša,

Nisam zaboravila.

I gledam nas kako se opiremo i kako nespretno krijemo suzu u oku.

Ponekad poteku.

Jedna ili dvije, tri najviše

Onda se nasmijemo.

Mama pravi kafu.

Crnu, domaću iako zna da ti piješ samo kratku

Nema veze.

Sjedimo na onoj tvojoj klupi ispred kuće.

Ponekad moramo skloniti igračke sa nje.

Gledamo ih kako su se savršeno snašli u tvojoj ulozi.

Podijelili su stub

Stub porodice

A bila sam tako sigurna da to niko neće uspjeti

Pogriješila sam

Uspjeli su

Njih dvojica.

Plavi i crni

Gledamo ih kako se nespretno bezazleno šepure

I kako još uvijek imaju onaj dječački sjaj u oku iako su kako ja kažem stari

A tek im je 28

A tek su počeli

I još mi ne daju da odrastem

I još me štede

I još ne spavaju dok ne dođem kući

I još spavam do kasno

I još plačem na sitnice

I još mama promijeni čaršaf da ne moram ja

I još imam tešku, najtežu narav

I još sam mezimica

I tvoja,

I njena i njihova

I još si tu.

I bićeš tu.

I nije ovo ništa

Nemoj da se odmah hvališ gore svojim lovcima i vojnicima

Tek ćeš da vidiš

Tek ćeš da budeš ponosan.

Tvoja najmlađa

 

Neda Vukadin