Iako još uvijek nisu priznate pred zakonom, istospolne zajednice u Bosni i Hercegovini postoje. Njihov broj nije veliki, ali nije ni zanemarljiv, kaže naša sagovornica M.O. koja sa svojom partnerkom živi već godinu dana.
Nažalost, dodaje, većina onih koji su se odlučili na zajednički život, kriju svoju seksualnost i žive kao cimeri ili se nakon izvjesnog vremena odluče za napuštanje BiH.
„Ja sam imala dosta sreće sa svojom porodicom. Sa 13 godina povjerila sam majci da sam gay i ona je jako dobro prihvatila moje »outanje«, a potom je isto učinio i ostatak porodice. O tome otvoreno pričamo i podržavaju me po pitanju zajedničkog života, a sutra eventualno i bračne zajednice. Ipak, da zakon to danas dozvoli, ne bih bila prva gay osoba koja bi stala pred matičara u BiH, jer ovo je konzervativna sredina koja još uvijek nije prihvatila ni LGBT populaciju, kako će tek onda gay brak “, ističe naša sagovornica, koja zbog budućeg posla, ali i situacije u kojoj se nalazi LGBT populacija u BiH, život planira nastaviti u Norveškoj.
I zaista, svi koji se u BiH bave pitanjima LGBT populacije, kažu da su pomaci neznatni, te da pitanja istospolnih zajednica nema u javnom diskursu.
Mladen Lakić, novinar koji već duži niz godina izvještava o LGBT populaciji i dobitnik prestižne nagrade Srđan Aleksić za izvještavanje o marginalizovanim grupama, kaže da se u BiH rijetko jasno postavlja pitanje regulisanja istospolnih zajednica, bilo da se koristi termin brak, civilno partnerstvo ili slične formulacije.
O temi istospolnih zajednica u BiH se ćuti
„Kroz rad na temama vezanim za LGBTI zajednicu u BiH, stekao sam utisak da je fokus na zaštiti od diskriminacije, posebno kod zapošljavanja, načinima dokazivanja iste, zločinima iz mržnje, a da se ovo pitanje ostavlja za neka bolja vremena. To što BiH ignoriše presudu u slučaju Sejdić Finci nam je dovoljan pokazatelj koliko zapravo političare zanima oblast ljudskih prava, a treba imati na umu opšte raspoloženje prema temi koja nosi prefiks LGBTI. Sjetimo se Queer Festa, napada na aktiviste, novinare, jezika mržnje, koji je i danas prisutan. U ovakvom poretku, jednostavno ne vidim prostor za civilizovan dijalog na tu temu. No, bez naivnosti, istospolni brak je “potresao” i uređenije zemlje od naše i za očekivati je, kad ta tema dođe na red, oštre, pa i agresivne reakcije onih koji se ne slažu sa tom idejom “, smatra Lakić.
Da pomaka na terenu nema potvrdio nam je i Saša Magazinović, član Komisije za ravnopravnost polova Parlamentarne skupštine BiH. Prema njegovom mišljenju, zakonsko regulisanje istospolnih zajednica bi prošlo Komisiju, ali ne i Parlamentarnu skupštinu BiH.
„Posljednjih mjeseci, NVO sektor je ponovo aktuelizovao ovo pitanje, međutim, mi smo izuzetno konzervativna sredina i postoji jak otpor u Parlamentu kada je riječ o ovoj tematici, tako da je očigledno da ćemo morati uložiti veliku energiju u rješavanje kako pitanja istopolnih zajednica, tako i svih ostalih problema koji opterećuju ovu populaciju. Ali ako smo se opredijelili za EU, pitanje istospolnih brakova moramo riješiti, bilo kroz potpuno izjednačavanja sa bračnim zajednicama ili kroz civilno partnerstvo“, rekao je Magazinović.
Zbog nepostojanja adekvatne zakonske regulative, gay zajednicama su uskraćena mnoga prava, prvenstveno imovinska, pravo na nasljeđivanje, ostvarivanje zdravstvene zaštite, uživanje prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja i mnoga druga.
Nažalost, u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje je ključno za donošenje adekvatnog zakonskog rješenja, ne vide suštinu problema. Kako su nam rekli, donošenje ovog zakona nije obaveza nijedne zemlje, pa tako ni Bosne i Hercegovine, na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. S tim u vezi, u planu rada ovog ministarstva nije izrada pomenute zakonske regulative.
Vladana Vasić, pravnica i programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra, kaže da je tačno da EU ne traži od država članica da regulišu istospolne brakove i da oblast braka ostaje u nadležnosti same države.Međutim, presudama Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Schalk i Kopf protiv Austrije, Vallianatos protiv Grčke i Oliari protiv Italije, Sud je zauzeo jasno stanovište da životne zajednice parova istog spola predstavljaju porodični život u skladu sa odredbama evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te da iako države ne moraju omogućiti istospolne brakove, moraju zakonom urediti da parovi istog pola moraju pod jednakim uslovima imati minimum prava, jednaka onima koje određena država daje vanbračnim zajednicama.
„U BiH, vanbračne zajednice uređene su porodičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta, te bi u cilju poštovanja odluka Evropskom suda za ljudska prava BiH, njeni entiteti i Brčko distritk morali donijeti zakone kojima istospolnim partnerima omogućavaju ista prava kao vanbračnim partnerima“, ističe Vladana Vasić.
Situacija u regionu i EU
Danska je prva na svijetu legalizovala istospolno partnerstvo, sa ciljem da obezbijedi alternativu istospolnim parovima, koji tada nisu mogli da se vjenčaju, i da im ponudi prava i beneficije koje su garantovane brakom. Danska je to učinila 1989. godine, dok je Holandija prva zemlja u svijetu koja je legalizovala istospolne brakove, aprila 2001. godine, uvrstivši u postojeći zakon o civilnom braku sljedeću rečenicu: ‘Brak može sklopiti dvoje ljudi različitog ili istog pola’. Tako je i prvi gay brak na svijetu sklopljen upravo u Holandiji, tačnije u Amsterdamu 1. aprila 2001. godine. Od tada do danas, ovo pitanje je riješeno u većini zemalja Evropske unije na dva načina – od potpunog izjednačavanja sa bračnim zajednicama (Velika Britanija, Danska), do registrovanog partnerstva (Italija, Austrija).
U regionu, Hrvatska i Slovenija imaju pravno regulisane istospolne zajednice. Ovakva rješenja ne izjednačavaju istospolne zajednice u potpunosti sa bračnim partnerima, jer ne regulišu pitanja usvajanja djece i medicinski potpomognute oplodnje, ali vjerovatno je samo pitanje vremena kada će i to biti riješeno.
Crna Gora je na dobrom putu da uredi zajednički život istospolnih parova.
U Republici Srbiji takođe ima pomaka– u okviru projekta Borba protiv diskriminacije i izgradnja kulture tolerancije putem dijaloga, pravnih reformi i praćenja diskriminatorne prakse, koji je realizovao Centar za unapređenje pravnih studija iz Beograda, sačinjen je model Zakona o registrovanim istospolnim zajednicama.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom
