Oni se pojave niotkuda, ne znaju jezik, neobično su obučeni…
Sve od Hugh Everetta III 1954., ideja paralelnih svemira intrigirala je umove znanstvenika, filozofa, režisera i običnih ljudi. Možda smo samo malo udaljeni od alternativnog postojanja, ili su možda obični ljudi pored kojih prolazimo na ulici bića iz drugog svemira koji su već savladali vještinu putovanja kroz dimenzije.
Kvantna fizika na stranu, naše jedine informacije o alternativnim stvarnostima dolaze od priča ljudi koji tvrde da su otkrili dimenzionalne procijepe te putovali u nedokučive svjetove.
Zelena djeca
U srednjem vijeku, dvoje bizarne djece – brat i sestra, pojavili su se niotkuda u selu Woolpit u ruralnoj Engleskoj. Par je navodno pronađen u vučjoj jazbini, nosili su neobičnu odjeću, govorili nepoznatim jezikom te im je koža bila neobično zeleno-sivkaste nijanse. Čovjek koji ih je pronašao ih je odveo u selu, no oni su odbili jesti nekoliko dana te su na kraju pobjegli. Pronašli su ih kako jedu zalihe sirovog graha.
Dječak je izgledao loše i boležljivo te je ubrzo umro, dok se djevojčica polako oporavljala, izgubila je zelenkastu nijansu kože te je naučila govoriti engleski. S vremenom je mogla komunicirati te je na čuđenje ljudi otkrila kako dolazi iz zemlje pomrčine nazvane Sveti Martin. Opisala je kako tamo nikad nema sunca te sve “sjaji” zeleno. Dolazak djevojčice iz egzotične zemlje ostao je zagonetka. Jedino čega se je mogla sjetiti je kako je s bratom brinula o krdu stoke prije nego je čula glasan i iznenadan zvuk.
Muškarac bez zemlje
Neobičan bijelac je 1954. stigao na aerodrom Haneda u Tokiju, a sa sobom je imao ono što što su nazvali “nikad viđenom putovnicom”. Tvrdio je kako dolazi iz zemlje Taured te se strašno uzrujao kad su mu pokazali svjetsku kartu, a on je kao svoju zemlju pokazao ono što je na karti bilo zapisano kao Andora.
Ono što je bilo osobito neobično je bila činjenica kako je njegova putovnica bila puna legalnih i provjerenih žigova iz raznih svjetskih zemalja prikupljenih u posljednjih pet godina te prema svim procjenama nije bila falsifikat. Imao je čak i žig iz Tokija, iako je Haneda postala otvorena za internacionalne letove tek 1952.
Osim toga, muškarac je govorio nekoliko jezika, nosio je sa sobom razne novčanice europskih valuta te je tvrdio kako zemlja Taured postoji već stoljećima. Iako su ga vlasti odlučile pomnije istražiti, on je pobjegao iz sobe u koju si ga stavili – te je naprosto nestao.
Stigla iz budućnosti?
Iako je dio legende, velik broj japanskih izvora otkriva priču o neobičnom dolasku privlačne mlade žene koja se pojavila u blizini mora, kraj grada Hitachi. To se dogodilo 1803., a pronašli su je lokalni ribari u nečemu što su nazvali “neobičnom šupljem brodu napravljenom od metalnih ploča s prozirnim staklenim prozorima”.
Mlada je žena imala blijedu put, žarko crvenu kosu, a govorila je jezikom koji ribari nisu razumjeli. Sa sobom je imala malu kocku nepoznatog podrijetla koju je grčevito držala, iako se unatoč tome činila prijateljski raspoložena. Otkuda je i zašto došla nije utvrđeno, a lokalci su bili toliko uplašeni njenim plovilom te kockom, pa su je odlučili vratiti natrag u more.
Jophar Vorin
U britanskim je novinama Athaneum 5. travnja 1851. izašla priča o izgubljenom strancu koji sebe naziva Jophar Vorin te su pozvali sve čitatelje koji bi informacijama mogli pomoći muškarcu. Pronađen je kako dezorijentiran luta u malom selu kraj Frankfurta, a nije imao pojma kako je tamo dospio. Govorio je lošim njemačkim, ali je znao i dva neprepoznatljiva jezika na kojima je i pisao te ih je nazvao Laxarian i Abramian.
Osim toga, rekao je kako dolazi iz zemlje Laxaria, koju od Europe dijeli širok ocean. U Europu je došao, tvrdio je, kako bi potražio svog davno izgubljenog brata, no posljednje mu je sjećanje brodoloma na nekom dijelu svog putovanja.
Šutljivi “Jerome”
Neidentificiranog muškarca je 1863. izbacilo more na plažu Sandy Cove kod Nove Scotie. Muškarcu su nedostajale obje noge, a utvrđeno je kako su nedavno uklonjene amputacijom. Prema brojnim izvorima iz tog doba, muškarac nije razumio većinu jezika na kojima su pokušavali komunicirati s njim, no promrmljao je svoje ime koje je zvučalo nešto kao “Jerome”.
Nije mogao reći odakle dolazi, no lokalci su u blizini primijetili brod koji je izgledao kao “nešto što prije nikad nisu vidjeli”. Jerome je do kraja svog života samo šutio – izuzev jednog bizarnog incidenta. Tada su ga posjetile dvije ukusno i elegantno odjevene žene koje su tražile da s njim razgovaraju nasamo, a oni koji su bili u blizini su tvrdili kako su razgovarali na posve nepoznatom jeziku – prije nego što su nestale jednako misteriozno kako su i došle.
Izvor: slobodna-bosna.ba
