Kada su Kolin i Kris Otkasek kupili novu kuću u Vudlend Hilsu, Kalifornija (SAD), nisu imali pojma šta kupuju – jer se na imanju nalazilo nešto potpuno staro i bizarno. Kada su kupili kuću, Otkasek porodici je rečeno da imanje ima “čudne karakteristike”: veliku rupu u dvorištu koja je nekada služila kao atomsko sklonište za vrijeme Hladnog rata. Ono što nisu znali je šta se dole zapravo nalazilo.
Stepenice ka mraku
Stepenice ka skloništu vode 4,5 m pod zemljom. Pomalo su zahrđale i izgledaju kao da nisu korištene već decenijama. Kada su sišli u sklonište, pitali su se šta bi mogli da nađu u njemu.
Hladni rat
Na kraju Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez i Ujedinjene Države su otimale kontrolu Evrope. Uprkos naporima preostalih savezika, Sovjete su uspjele da razviju sopstveno nuklearno oružje, nalik na ono koje su Ujedinjene Države koristile u Hirošimi i Nagasakiju. Samo prisustvo tog oružja je pokrenulo “rat stavova” koje je trajalo tokom većeg dijela XX vijeka.
Historijska radioaktivna opasnost
U to vrijeme su mnoge države sagradile nuklearna skloništa i bunkere za visoke činovnike duboko pod zemljom. Ako bi došlo do nuklearnog rata, predsjednik sa svojom porodicom i mornaričkim oficirima bi tu bio sakriven, kako bi mogao ponovo da obnovi državu. Međutim, civili su takođe dobili istu ideju.
Opremljeno skladište
Porodica je snabdjela svoje sklonište ako bi došlo do rata. Bunker je sadržao vodu, konzervisanu hranu, odjeću i lijekove, kao i papire i knjige. Bilo je dovoljno mjesta za porodicu od 4 člana. Ne samo to, sve je do dan-danas ostalo potpuno netaknuto.
Bunker
Procjenili su da će ove zalihe hrane i vode trajati najviše 2-3 sedmice. Sa ovim saznanjem su odlučili da saznaju malo više o porodici koja je izgradila bunker. Neka istraživanja su im pokazala da je graditelj bio vlasnik kuće, Alvin Kofman, koji je sagradio sklonište 1961. godine.
Nuklearni inženjer
Alvin Kofman je bio nuklearni inženjer koji je radio za američku vladu. Zbog toga je znao iz prve ruke da bi takav napad bio vrlo opasan, a šanse za preživljavanjem male. Zbog toga je odlučio da zaštiti svoju porodicu i uloži sav svoj novac i trud kako bi sagradio sigurno utočište za njih.
Doba paranoje
Prema riječima Alvinove kćerke Debre, on je ponudio svim komšijama jedno veliko utočište, ali su ga odbili; čak i pored rastućeg straha od nuklearnog rata. Prema Debri, sklonište je sadržalo više spavaonica, rezervoar za vodu i filter za vazduh. Otkaseksi su bili zadovoljni informacijama koje su saznali i riješili su da detaljno istraže bunker.
Argila i strijela
Prva stvar koju su pronašli je bio džemper koji je na sebi imao simbol klana Kampbel u Zapadnoj Škotskoj i koji je krasio sve čarape, odore i kiltove. Brend strijele i dan-danas proizvodi majice, iako je stil malo izmjenjen.
“Saran” pakovanja
Kofmani su se postarali da im ne fali proizvoda za kuhanje. Ovi proizvodi su bili savršeno dizajnirani za odlaganje hrane. Pakovanja su u to vrijeme bila pristupačna i tokom vremena su se znatno poboljšala.
Kutija sa lijekovima
Nova porodica je takođe pronašla kutije sa lijekovima kojima je rok odavno istekao. To su bile pilule za spavanje, protiv mučnine, masti, kao i dosta drugih lijekova koje su bile pune do vrha. Srećom, Otkaseksi nisu ništa od toga dirali.
Prva pomoć
Kofmanovi su takođe pripremili prvu pomoć pripremljenu za fizičke povrede kao što su vate, gaza i slično. Ovakva pakovanja su bila svakodnevna stvar tokom Hladnog rata. Neka su čak sadržala igle i konce ako bi došlo do teških povreda. Bunker je sadržao i hranu.
Višenamjenska hrana
Sve potrepštine su se nalazile u bunkeru: višenamjenska hrana, so i slični proizvodi. Ovo je kreirao vlasnik kalifornijskog restorana, Kliford E. Klinton, koji je 1946. godine zajedno sa svojim prijateljem, Henrijem Borsukom, razvio zamjenu za hranu koja bi bila po veoma pristupačnoj cijeni.
Hrana za 5 centi
Doktor Bursok je radio na projektu oko godinu dana prije nego što je razvio višenamjensku hranu koja je sadržala visok nivo proteina za vrlo nisku cjenu. Napravio je organizaciju koja bi omogućila hranu milionima ljudi i posao se razvio na 129 zemalja. Kofmanovi su imali i malo zabave…
Magazin “Analog”
Kako bi porodica mogla da se zabavi dok je u skloništu, Kofman ga je obezbjedio velikim brojem naučno-fantastičnih magazina “Analog” i “Fact”, koji su prvobitno bili objavljeni 1930. godine. Magazin je bio najpoznatiji po tome što je objavljivao priče Isaka Asimova, Roberta A. Hajnlajna i Džona V. Kampbela.
Naučno-fantastični magazini
Ovi magazini su bili objavljivani u periodu 1950. -1960. U eri istraživanja i nauke, mnogi tekstovi su bili pisani na temu nauke, paralelnih svjetova, robotima, vanzemaljcima, futurističkoj tehnologiji i opasnostima raznih vrsta. Međutim, nisu bile samo knjige zaključane u skloništu.
“Kleenax” papir
Otkaseksi su pronašli papirne ubruse marke “Kleenax” koje ne bi dugo trajale sa četvoročlanom porodicom. Ovaj papir je prvobitno dizajniran tokom 1920-ih godina, ali se kasnije podijelio na više različitih proizvoda pod istom markom.
“Dixie” šoljice
Bunker je sadržao i pakovanja šoljica koje su napravljene 1907. godine i koje bi služile za mnoga pića ili hladnu vodu tokom dugih putovanja. Prvobitno nazvane “Zdrave šoljice”, ove male papirne šolje su otvorile put za sve koje su došle poslije njih. Ali posljednja stvar koju je porodica pronašla.
Kafa
Svuda po policama i na stolovima su se nalazile razne vrste kafe. Većina njih nikada nije bila otvorena, ali je dosta pakovanja oštećeno tokom vremena. Kofman je bio svjestan da bi ovaj ukusan napitak bio vrlo koristan dok bi zajedno čekali da prođe nuklearna opasnost.
Zahvalnost
Srećom, nuklearni rat nikada nije izbio i porodica nije morala da iskoristi Alvinovo sklonište. U međuvremenu, Otkasek porodica je više nego srećna da na svom posjedu ima ovako stari dragulj. Ne samo za historiju, već i za vrijednost koju će donijeti.
