FK Sloboda tokom skoro stogodišnje historije rada i postojanja iznjedrila je mnoge vrhunske fudbalere koji su igrajući i za mnoge evropske klubove te reprezentaciju Jugoslavije postali istinske legende fudbala na ovim prostorima.
Meni je “stari” uvijek pričao kako je Sloboda nekih 70-tih, pa čak i 80-tih godina prošlog vijeka igrala najljepše u bivšoj državi. Govorio mi je kako je Mersed Kovačević, golgeter Crveno-crnih bio specifičan po igri glavom. Šećerbegović je bio brz, lijevo krilo sa odličnim centaršutom, dok je, recimo Mulahasanović (Lica) bio kao plejmejker te ekipe.
Spominjao mi je i golmana Cakića, onda Verlaševića, Gecu i legendarnog Hukića. Iako nije spadao među te poznate legende Slobode, “stari” mi je jednom spomenuo i Šefika Fiku Azapagića, lijevokrilnog napadača sa milimetarski preciznim centaršutem. Azapagić je kasnije igrao i za Željezničar te reprezentaciju Jugoslavije.
Neki stariji navijači i simpatizeri Slobode sjećaju se kako je Azapagić učestvovao u malom eksperimentu tadašnjeg trenera Đorđa Geruma. Naime, Fuad Mulahasanović Lica bio je poznat po tome što nije udarao loptu glavom. Ni pod razno. Kada su ga novinari pitali o tome, odgovor je bio: “Glava je da se njome misli, a ne da se udara lopta”.
Trenera Geruma je to nerviralo, smatrao je da Mulahasanović nekad naprosto mora igrati glavom, te da ga treba podučiti kako se lopta udara glavom, da ne bi ispao smiješan kad ga pogodi u glavu.
Na zimskim pripremama u Lošinju nakon jednog treninga, Gerum je ostavio Kovačevića i Mulahasanovića na dopunskom treningu. Radilo se nabacivanje lopte sa lijevog krila. Gerum je upravo Fiki Azapagiću dao zadatak da centrira loptu, ali da stalno pogađa Mulahasanovića. Istovremeno, Kovačeviću i Mulahasanoviću rekao je da će Azapagić stalno gađati Kovačevića. Jednom na prvu stativu drugi put na drugu. Mulahasanoviću je rekao da on samo statira, odnosno da “glumi” drugog špica, tako kad Meske ide na prvu stativu da on ide na drugu i obratno.
Naravno, Fiko Azapagić je milimetarski svaki put pogađao Mulahasanovića i na prvoj i na drugoj stativi. Ovaj je nekoliko puta nemušto poturio glavu a zatim zavapio Gerumu: “Čika Đorđe, pa Fiko stalno mene gađa loptom”. Gerum je na to lakonski odgovorio Mulahasanoviću: “Ma pusti Fiku Lica, star čovek, ne može da pogodi Mesketa”. I tako se nastavilo, a Gerum je namigivao Fiki, a ovaj njemu.
Kaže “stari”: Ja se sjećam samo jednog gola koji je Mulahasanović dao glavom. Neko ga je centaršutom pogodio u glavu i lopta se odbila u gol. Publika na stadionu se grohotom smijala ovom Mulahasanovićevom neplaniranom golu.
Ako ste se pitali gdje je i šta radi Fiko Azapagić, živ je i zdrav – to je najvažnije. Penzionerski provodi dane u najljepšim trenucima, pogotovo kad ga posjete sinovi i unučad.
PIŠE: Vedran Jahić
