Bosna i Hercegovina nema pouzdanu evidenciju ubijenih žena u posljednjih 10 godina. U Federaciji BiH različiti su podaci policije i statistike. Nedostatak evidencije predstavlja važnu prepreku u prevenciji femicida.
U proteklih 10 godina u u Zenici, Kaknju, Tuzli, Sarajevu, Banjaluci, Bugojnu, Visokom, Gradačcu, Trebinju, Gračanici, Ilijašu, Zvorniku, Žepču, Kozarskoj Dubici, Bihaću, Bijeljini, Visokom, Vogošći, Šipovu… ubijene su žene.
Zvale su se Rada, Fuada, Sumeja, Milica, Ljiljana, Sadžida, Jasmina, Alma, Sanela, Suada, Kada, Miralema, Nizama, Aida…
Ubijali su ih muževi, partneri, braća, poočimi, komšije, zetovi, braća… noževima, puškama, čekićima, pištoljima, sjekirama, sačmarama…
Ubijali su ih svuda: u kući, u štali, na autobuskoj stanici, u kafanama, komšijskim kućama…
Stravična svjedočenja
Ubijali su ih zbog ljubomore, osvete, zbog prekida emotivne veze, neuzvraćene ljubavi, prekida emotivne/bračne/vanbračne veze, male penzije, netrpeljivosti, koristoljublja…
Jedan ubica je, piše u jednoj presudi, u ugostiteljskom objektu ”S…. ” u vlasništvu K. M., prišao stolu za kojim je sjedila oštećena M. S., koja je njegova bivša vanbračna supruga, sjeo za sto, te je, u namjeri da je liši života, ubo nožem oštrice dužine 9 cm…
U drugom zaspisniku sa suđenja navodi se da je ubica znajući da se u ulici P……. u kući vlasništvo H. Z. nalazi njegova supruga oštećena M. F., koja je napustila bračnu zajednicu, u namjeri da je liši života, naoružan poluautomatskom puškom tzv. „Papovka„7,62 mm i nožem dužine sječiva cca 20 cm i širine sječiva max. 3,3 cm se dovezao u dvorište kuće vlasništvo H. Z., te odmah sa nožem u ruci prišao oštećenoj M. F. koja je sjedila za stolom u dvorištu, oborio je na klupu na kojoj je sjedila tako što je opkoračio njene noge i sjedeći na njima joj onemogućio kretanje, a zatim zamahujući nožem joj zadao više povreda po tijelu…
Prepreka u prevenciji femicida
Bosna i Hercegovina nema pouzdanu evidenciju ubijenih žena u posljednjih deset godina, od 2013 i potpisivanja Istanbulske konvencije što je značilo preuzimanje određenih jasno definisanih obaveza.
Rodno zasnovano ubijanje žena je najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja i kršenja ljudskih prava žena, uključujući pravo na život, slobodu od torture i pravo na život bez nasilja i diskriminacije.
Nedostatak podataka predstavlja važnu prepreku u prevenciji femicida.
– Prikupljanje, analiza i razmjena relevantnih podataka je od ključnog značaja za efikasne i koordinirane mjere prevencije, istragu i procesuiranje rodno zasnovanog ubijanja žena – piše Ivanka Marković u studiji Analiza podataka o slučajevima ubistava žena (femicida) u Bih nastaloj u okviru projekta „Jačanje kapaciteta institucija za rješavanje rodnozasnovanog nasilja u BiH.
No, pouzdanih cjelovitih podataka nema. UN Women u BiH navodi kako je prema njihovim podacima svaka druga žena starija od 15 godina u BiH iskusila je neki vid fizičkog, psihološkog ili seksualnog nasilja.
Prema podacima Agencija za statistiku BiH u Bosni i Hercegovini je u 2014. godini ubijeno 11 žena, 2015. – 18 žena, 2016. – 15 žena, a 2017. 10 žena.
Nema pouzdane evidencije
No, iz navedenog nije moguće zaključiti da li se radi o femicidu jer nedostaju podaci o polu učinioca, međusobnom odnosu između učinioca i žrtve, kao i o motivu izvršenog ubistva.
Prema podacima VSTV BiH, u periodu 2021-22 godina kod sudova se nalazi 19 ubistava žena, a kod tužilaštava 16.
Nema ni policija. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS u Republici Srpskoj su 2018. godini ubijene 2 žene, 2019. godine 5 , a u prvih 9 mjeseci 2020. godine je ubijena jedna žena.
Na području Federacije Bosne i Hercegovine u 2018. godini je ubijeno 6 žena, u 2019. 7, 2020. godini 5 žena…. (Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u 2018. godini u Federaciji BiH su ubijene 4 žene, u 2019. godini 6 žena, a u 2020. godini su ubijene 2 žene!!!).
Kazne od jedne do 35 godina
Udružene žene iz Banjaluke u izvještaju Femnicid navode da je 2020. godine ubijeno 7, a 2021. godine 9 žena, ali upozoravaju da je “broj ubijenih žena možda i veći jer jer svi slučajevi nisu obuhvaćeni medijskim izvještavanjem”.
Najviša izrečena kazna za femicid u BiH je 35 godina, a najkraća jedna godina za pokušaj femicida. Na kaznu zatvora osuđen je 31 počinilac, a tri počinioca su osuđena na kaznu dugotrajnog zatvora. Analizu je izradio AIRE centar u saradnji s entitetskim vrhovnim sudovima i Apelacionim sudom Brčko distrikta.
U Analizi sudske prakse u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u BiH koju je 2022. godine objavio AIRE Centar i koja analizira 34 sudska predmeta (26 u Federaciji BiH, sedam pred sudovima Republike Srpske i jedan u sudu Brčko distrikta) stoji da su sve presude, osim jedne gdje je utvrđena neuračunljivost učinioca, bile osuđujuće – kazna zatvora ili dugotrajnog zatvora i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta kojim je izvršeno krivično djelo ili obaveznog liječenja u psihijatrijskoj ustanovi.
– Što se tiče trajanja krivičnog postupka, u većini predmeta protekao je kratak period od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude (u jednom predmetu samo 13 dana) što pokazuje priličnu efikasnost u tom dijelu krivičnog postupka. Treba imati u vidu da su u 10 predmeta učinioci dali izjavu o priznanju krivnje što je svakako uticalo da dokazni postupak kraće traje, a samim tim i krivični postupak u tim slučajevima. U najvećem broju predmeta od podizanja optužnice do donošenja drugostepene presude prošlo je između jedne i dvije godine (17) dok je u devet predmeta od podizanja optužnice do donošenja drugostepene presude prošlo manje od jedne godine, što takođe pokazuje da je krivični postupak bio efikasan – piše u analizi.
Poništena presuda
Novi val nezadovoljstva javnosti u Bosni Hercegovini pokrenulo je rješenje Vrhovnog suda FBiH koji je poništio presudu Kantonalni sud u Sarajevu protiv Eldina Hodžića koji je za ubistvo supruge osuđen na 35 godine zatvora.
Presuda iz aprila 2023. godine je ukinuta, a suđenje vraćeno na početak. Hodžić je osto u pritvoru, a aktivistkinje upozoravaju da ovo rješenje izaziva nesigurnost svih koji su pred nekom pravosudnom institucijom zbog nasilja ili ubistva, gubitka bližnjeg.
Bosna i Hercegovina je 07.11.2013. godine ratifikovala Konvenciju Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici („Službeni glasnik BiH“ broj: 19/13) i time se obavezala na preduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje učinilaca nasilja.
Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 5. kolovoza 2019. godine osnovan je Odbor za praćenje i izvještavanje o Istanbulskoj konvenciji i femicidu u Bosni i Hercegovini (IKF Odbor). mandat IKF odbora: „Praćenje provedbe i izvještavanje o po Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu Istanbulskoj konvenciji) i femicidu u Bosni i Hercegovini i imenuju se članovi Odbora“.
Definisati femicid
Veći broj autora različitih istraživanja i studija o ubistvima žena i suđenjima nakon toga upozorava da je neophodno definisati femicid i pratiti obim femicida na osnovu zvaničnih statističkih podataka, zvanično bilježiti i objavljivati slučajeve femicida i suicida, kao i izbjegavati korištenje opšteg termina „homicid“ za označavanje „femicida“, te u skladu s preporukama Specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija za nasilje prema ženama, pratiti njegove uzroke i posljedice.
U međunarodnoj sudskoj praksi, termin femicid je prvi put upotrijebio Inter-Američki sud za ljudska prava 2009. godine kada je proglasio državu Meksiko odgovornom za ubistvo žena u Siudad Huarezu (slučaj o kom se sud izjasnio tiče se ubistva tri mlade žene, 2001. godine).
Sud je Meksiko oglasio krivim za diskriminaciju i zbog toga što nije zaštitio žrtve, niti obezbijedio efikasnu istragu otmica i ubistava. Sud je naložio Meksiku da sprovede novu istragu ubistava, podigne nacionalni spomenik žrtvama, da plati odštetu porodicama žrtava i da poboljša mjere koje sprječavaju nestanak i ubistva žena, kao i da na adekvatan način istraži ubistva žena i djevojaka.
Femicid nije izolovan događaj, već je potrebno imati u vidu specifičnost konteksta u kome se ubistvo dogodilo.
Više od jedne trećine pokušaja i izvršenog femicida desilo se u stanu, kući ili dvorištu žrtve čime se potvrđuje da je za ženu koja trpi nasilje najopasnije mjesto upravo njen dom.
Najvećem broju ubistava prethodilo dugotrajno nasilje koje nije bilo prijavljivano ili je bilo prijavljivano, ali je izostala adekvatna reakcija institucija, takođe u većini slučajeva slučajeva počinilac bio bivši bračni, vanbračni ili emotivni partner.
