I sve bi to bila uzbudljiva, no ne i unikatna, priča nekog zaljubljenika u putovanja ili „influencera“ s Instagrama, da glavni akter ovih pustolovina nije mladić koji je, prije deset godina, završio u invalidskim kolicima.
Kada se odvažio na putovanja svijetom, 33-godišnji Zagrepčanin Slaven Škrobot, dokazao je da granice doista postoje samo u našem umu i da, tek nakon što o tim granicama prestanemo razmišljati, počinjemo otkrivati svoje istinske mogućnosti.
No, vratimo se deset godina unatrag. Do svoje dvadeset i treće, Slaven je živio u ritmu njegove generacije, bavio se sportom, studirao ekonomiju, izlazio, partijao … a onda je jedan skok u more stavio točku na sve ono u čemu je uživao i što ga je ispunjavalo. Pri skoku s mola u more, slomio je vrat i ostao nepokretan. Međutim, kada bolje upoznate Slavena, shvatite da riječ nepokretan, bez obzira na invaliditet, u njegovom slučaju definitivno nije odgovarajuća riječ, jer, iako nakon loma kralješka više ne može pomicati noge niti prste na rukama, Slaven se kreće i pomiče granice mogućeg.
Slaven na Zanzibaru (FOTO: Slaven Škrobot)
Ispod kotača njegovih invalidskih kolica do sada su već tisuće prijeđenih kilometara. Koliko točno, Slaven ne broji, baš kao što ne broji niti zemlje u kojima je bio jer, kako kaže, bit njegovih putovanja mnogo je dublja od toga da pored svake zemlje koju je posjetio tek stavi kvačicu.
Što je prava bit Slavenovih putovanja, kada se i kako rodila ideja da, unatoč realnim poteškoćama, vezan za invalidska kolica, krene u neizvjesne avanture, s kakvim se sve problemima na tim dugim putovanjima susretao, je li ikada odustao od već isplaniranog putovanja? Na ta i niz drugih pitanja odgovorio nam je ovaj sasvim poseban, strastveni putnik i zaljubljenik u glazbu, koji je za Lupigu ispričao svoju životnu priču.
„Trenutak kada je završio prvi i počeo moj drugi i drugačiji život“
„Moje putovanje ili, nazovimo to tako, moj drugi život počeo je prije deset godina, kada sam završio u invalidskim kolicima. Pri skoku s mola u more, udario sam u prijatelja i tada mi je pukao peti vratni kralješak te sam ostao paraliziran, od vrata na dole. Od 23-godišnjaka u naponu snage, koji se aktivno bavio sportom i živio dinamičan život, u samo jednoj sekundi postao sam C5 kvadriplegičar. Teška ozljeda osudila me na punih godinu dana života u bolničkom krevetu. Studij ekonomije, na kojemu sam apsolvent, morao sam zamrznuti. Po povratku kući, svaki sam se dan iznova borio da pronađem smisao, smjer i put koji, vezan za kolica, mogu svladati. Iako sam dijelio radost svojih prijatelja koji su putovali svijetom, gledanje fotografija njihovih avantura, nije bilo bezbolno. No, tada sam se zapitao što ja čekam? Pa živ sam, smijem se, tugujem, dišem, krećem se uz pomoć kolica, ali se krećem i stižem od točke A do točke B, a realno ta točka B do koje želim stići, može biti bilo gdje u svijetu. Potrebno je, uz želju, samo još donijeti odluku i krenuti, iskoračiti iz svoje sigurne zone u nepoznato i dokazati sebi da možeš“, prisjeća se Slaven prijelomnih trenutaka u svom životu, koji ga nisu slomili, nego tek preusmjerili u neke nove, neistražene kolosijeke.
U hladu saharske pustinje (FOTO: Slaven Škrobot)
Polako je širio krugove i krenuo, najprije je iskoračio iz svoja četiri zida, a potom otputovao van svog grada, pa prekoračio granice Hrvatske. Odredište njegovog prvog putovanja bilo je Sarajevo, a kada je probio led, uslijedio je put u Crnu Goru, Berlin, München, Beč, Budimpeštu, Italiju, Španjolsku … Obilazeći europske destinacije, u jednom je trenutku shvatio da želi, ali i da može, mnogo više i mnogo dalje.
„Jedna od mojih najvećih želja bila je otputovati u Afriku, u Maroko. I tu sam si želju ispunio. Nakon povratka iz Maroka napisao sam priču o tome kako mi je putovanje u Afriku doslovno promijenilo život, jer tada sam shvatio da je moja jedina, istinska želja putovati svijetom, usprkos i unatoč invaliditetu. Moja misija je pokazati ljudima, koji su u sličnoj situaciji kao i ja, da život nije završio nakon što smo, spletom nesretnih okolnosti, završili u invalidskim kolicima. Želim svojim primjerom pokazati svima koji se bore s ograničenjima da su prepreke savladive i da, iako smo u kolicima, ne trebamo i ne smijemo odustajati od svojih snova i želja“, poručuje Slaven.
Na vrhu stijene u Jordanu (FOTO: Slaven Škrobot)
Nakon što je proputovao pola Europe, shvatio je da nema mjesta na svijetu do kojeg ne može stići.
„Istinski sam fasciniran pustinjama, Bliskim istokom, tamošnjom kulturom, tradicijom i glazbom, a kao najbliža destinacija, koja sve to objedinjuje, učinio mi se Maroko. Nakon što je cilj mog novog putovanja postavljen, uslijedile su višemjesečne, detaljne pripreme, planiranja, istraživanja, dogovori … Isplatilo se – otišao sam u Maroko i oduševio se tom zemljom do te mjere da sam se osjećao kao kod kuće, kao da upravo tamo i pripadam. Pješčana prostranstva, neiscrpna energija sunca, beskrajno more, posebni i drugačiji krajolici i prizori ispunili su me neopisivo dobrim osjećajem“, prepričava nam svoje dojmove Slaven.
Nakon puta u Maroko, svoje je impresije prenio i na papir, a njegov je putopis na natječaju koji organizira internet portal dvoje zaljubljenika u putovanja, „Putoholičar“, proglašen najboljim. Nagradu koju je osvojio, dvije povratne karte za daleku Australiju, ispunjenje je njegova najvećeg sna.
S ekipom na do sada najtežem putovanju – onome u Jordan (FOTO: Slaven Škrobot)
„Na nagovor ljudi koji su pročitali moju priču otvorio sam i svoju stranicu na kojoj redovito pišem o svojim pustolovinama s putovanja. U moru nezaboravnih lijepih doživljaja, uvijek se, naravno, nađe i pokoja gorka kap. Poteškoća i problema na putu uvijek ima, a nekome tko je u ovakvoj situaciji nije lako improvizirati, biti spontan i prilagodljiv. I dok drugi nose pune kovčege odjeće, ja sa sobom na put moram nositi i rezervnu gumu za kolica. Prije svakog putovanja, stoga, utrošim jako puno vremena na istraživanje kako bih se pripremio te moguće probleme sveo na minimum. Što je više ljudi sa mnom, lakše je, ali kada smo na putu samo moja djevojka i ja, stvari su složenije. Ipak, snađemo se jer uvijek i svugdje postoje ljudi koji su spremni pomoći“, kaže ovaj vedri, svjetski putnik.
„Prijatelj me na leđima donio na vrh stijene, tada su mi se, iako ih ne osjećam, odsjekle noge“
Među najljepšim doživljajima s putovanja Slaven ističe druženje s nomadskim plemenom, safari u Tanzaniji, kupanje u Indijskom oceanu i Mrtvome moru, istraživanje Wadi Rum pustinje te nezaboravan osjećaj kada je, uz pomoć prijatelja, uspio stići na sam vrh dine u Sahari. Najteže od svih dosadašnjih putovanja bilo je ono nedavno, u Jordan, gdje se trebalo uspeti na vrh planine na kojoj se nalazi slavni hram El-Deir, u Petri.
Preko dine uz pomoć prijatelja (FOTO: Slaven Škrobot)
„Kada pred sebe stavim cilj, ne odustajem. Nikada do sada nisam odustao niti od jednog planiranog puta. Ovih sam se dana upravo vratio iz Jordana i još uvijek sam pod snažnim dojmovima s tog, do sada, najimpresivnijeg putovanja. Pustinja Wadi Rum me uistinu fascinirala apsolutnom tišinom i beskrajnim krajolicima u koje uroniš i jednostavno se izgubiš. Dojam je dodatno pojačalo i to što do tog čarobnog mjesta, s obzirom na kolica i pijesak, nisam uspio doći u prvom pokušaju”, objašnjava nam. No, nije odustao, vratio se s ekipom drugi dan.
“Preko pješčane dine nosilo me četvero ljudi, ali kada smo došli do kamenog dijela uspona, tako više nije išlo pa je moj prijatelj Dario odlučio da će me sam nositi do litice. Stavili su me na njegova leđa i krenuli smo! U početku nije izgledalo teško, no onda smo došli do djela puta koji je bio širok svega dvadesetak centimetara. S Darijovih sam leđa vidio samo njegova stopala koja su oprezno koračala po uskom kamenu ispod kojeg je bila najmanje 30 metara duboka provalija. E, tada su mi se, bez obzira na to što ih ne osjećam, odsjekle noge. No, zahvaljujući Dariju, uspio sam doći na liticu i tada sam se našao oči u oči s jednim od najimpresivnijih pogleda koji čovjek može doživjeti”, opisuje Slaven svoju najsvježiju avanturu, a ujedno se sprema i za niz novih.
Pobjedonosni ulazak u Petru (FOTO: Slaven Škrobot)
Krajem rujna čeka ga, kako kaže, najteži put u daleku Australiju, nakon toga trebala bi uslijediti Indija. Volio bi, kaže, istražiti i Grčku, Andaluziju, Normandiju i Rim, a od daljih destinacija želja mu je proputovati jugoistočnu Aziju, posjetiti Iran, Namibiju … Kamo god pošao, širit će svoju poruku – „Ma kakve prepreke pred vama bile, nikada ne odustajte od svojih snova, ako mogu ja, možete i vi!“.
Piše: Sanja Rapaić / lupiga.com
