“Misao mijenja strukturu. Vidio sam ljude kako mijenjaju svoj mozak mislima, kako bi izliječili ranije neizlječivu opsesiju i traumu”, kaže Norman Doidge, psihijatar i autor knjige “Mozak koji sam sebe mijenja”.
Svi znamo nekoga ko je uvijek negativan. Osobu koja čini se nikad nije zadovoljna.
Negativni ljudi se gotovo uvijek žale na nešto. Još gore, ljudi koji stalno kukaju ne zadovoljavaju se time da zadrže svoje misli i osjećanja za sebe, već traže nekog nevoljkog slušaoca. Nesumnjivo je da nerviraju svoje prijatelje i porodicu, ali ne treba ih kriviti već razumjeti.
Svi se žalimo na nešto s vremena na vrijeme, zapravo, istraživači sa Univerziteta Clemson, empirijski su dokazali da svi povremeno gunđamo. Neki to samo čine češće. Neki ljudi se žale kako bi na taj način privukli pažnju i uvijek razmišljaju o tome kako je njima teže nego drugima. Ima i onih hronično nezadovoljnih. Ako ne pričaju o svojoj tegobi, onda vjerovatno razmišljaju o njoj.
Psiholozi nazivaju ovo kompulsivno ponašanje ruminacija, koja se definiše kao repetitivno razmišljanje o problemu bez kraja. Ruminacija je, nažalost, direktno vezana za depresivan i anksiozan mozak.
Ljudi koji se stalno žale imaju manji emocionalni koeficijent, koji je neophodan za razumijevanje emocija. Njih ne zanima vaše gledište, razmišljanja ili osjećanja. Oni će koristiti svaku priliku da vam se izjadaju.
Da li je mozak kriv? Odgovor je uglavnom – da. Većina negativnih ljudi ne želi da se ovako osjeća. Ko bi želio?
Štetno ponašanje kao što je kukanje, ako mu dozvolimo da se kontinuirano odvija u mozgu, neminovno će izmijeniti misaone procese. Izmijenjene misli vode do izmijenjenih uvjerenja, što vodi do promjena u ponašanju. Naš mozak po prirodi ima tendenciju da se fokusira više na negativne okolnosti nego na pozitivne.
Dr Rik Henson, neuronaučnik i autor knjige “Buddha’s Brain” objašnjava to ovako:
“Negativni stimuli proizvode više neuronske aktivnosti nego jednako intenzivni pozitivni stimuli. Njih je takođe lakše i brže uočiti. Kada ponavljamo fokus na negativnom, žaleći se konstantno, mi koristimo neurone odgovorne za negativnu tendenciju. Tako da kreiramo negativno ponašanje putem ponavljanja”.
Nije moguće sve vrijeme biti srećan i pozitivan, niti to treba pokušavati. Međutim, treba da preduzmemo konkretne korake kako bismo se borili protiv negativnog razmišljanja. Istraživanja pokazuju da je meditacija jedan od načina.
IZVOR: Buka
