Od Hannibala Lectera do Patricka Batemana, pop kultura voli pričati ‘priče o postanku’ tih hladnokrvnih čudovišta lišenih svih emocija. No ima li istine iza tih senzacionalnih opisa?
Ekstremno roditeljstvo
Ta je kontroverzna analiza izazvala neke od dugo vladajućih pretpostavki o psihopatiji. Uz to je ukazala na dva definirajuća iskustva koja su zajednička među psihopatima, a oba uključuju njihove roditelje i odgajanje.
I biološki uvjeti i odgoj
To bi moglo “pokazati da su se ta djeca osjećala odbačeno. U puno većem postotku nego što je to kod općeg stanovništva, njihovi su roditelji pokazivali autoritativan stl koji je kompromitirao djetetovu vlastitu volju i nezavisnost”, rekla je znanstvenica. “Ovo je nešto što može nagnati psihopata da se kasnije ponaša bezobzirno prema drugima, manje ili više svjesno kako bi dobio ono što želi.”
Njena teorija sugerira da psihopatija nije samo pitanje prirode, već i odgoja. Kombinacija biološkog temelja osobe, temperamenta, osobnosti i ranjivosti važne su komponente”, kaže Gullhaugen. “Jasno, ne može se sve loše ponašanje objasniti lošim odgojem, no isto tako nije da baš sve nasljeđujemo. To je moj glavni zaključak.”
“Kada prepoznamo da su odgoj i veze psihopata važni, te da je emocionalan život takve osobe složeniji nego što se to ranije mislilo, umanjujemo stigmatizaciju takvih osoba”, zaključila je. “U međuvremenu, dobili smo početnu točku za tretman.”
