Poštovani čitaoci, pogledajte kako će izgledati najljepša zgrada suda u BiH, kao ilustraciju uz ovaj tekst. To novo zdanje vrijedno je 2,8 miliona eura i finansira ga Europska unija. Istina, još je u crtežima i planovima arhitekata, a posebno gradske vlasti kao značajan projekat za grad. I baš zgodno da se pohvalimo u izbornoj godini kako predano radimo. Što da ne – vrijedi svakog eura.
Zašto je ova fotografija postala bitna?
Zgrada suda biće izgrađena na zemljištu Doma armije u Tuzli, kao najsavremeniji objekat tog tipa u zemlji. Nije dostupan podatak da li je bila javna rasprava sa građanima o ovom urbanističkom rješenju. Ono što znamo je da se do ove lokacije, za ovo zdanje, moralo doći preko Kantonalnog suda u Zenici(?), jer se Univerzitet žalio. Naime u prostorijama Doma armije bili su smješteni Farmaceutski fakultet, Akademija dramskih umjetnosti i Arhiv TK. Pošto im je grad Tuzla uskratio gostoprimstvo sve je završilo na sudu. Nakon odluke Suda sada se Dom prazni, ruši i teren čisti za novog investitora. Dužnost Vlade TK, a i grada je da im nađu novi smještaj. Govorilo se o kampusu u bivšoj kasarni u Solini, ali Vlada, za sada, nema para.
Šta se dalje događa i zašto je to važno?
Traže se privremena rješenja, nude se prostorije nekadašnje Vježbaonice ili OŠ Jala, pa Gimnazije…Sve pada u vodu, jer ove ustanove ne daju svoju imovinu. Kulminacija dolazi onog trenutka kada rektor u odlasku dr.Enver Halilović „iznenada“ odluči da oslobodi prostorije koje koristi UKUD „Zvonko Cerić“ i prenamjeni ih za deložirane studente.
To je bio okidač na „bombi“ koja je izazvala „rat saopštenjima“ na relaciji bivši rektor Enver Halilović – gradonačelnik Jasmin Imamović, što nije ništa drugo do obnovljeno (ne)prijateljstvo političkih istomišljenika, a onda oponenata. Potezalo se tu i za slavnim i zaslužnim imenima iz istorije tz.Univerziteta, pominjao Zvonko Cerić, kao španski borac, vrijednost kulture i djece ovog grada… Kao šlag na tortu stiže upozorenje gradonačelnika Jasmina Imamovića u ime grada: Nećemo dopustiti nikome, pa ni Enveru Haliloviću, da se poigrava sa tuzlanskim vrijednostima i omalovažava tuzlansku djecu. Grad Tuzla će odlučno stati u zaštitu imena Zvonka Cerića, kulturne misije ovoga društva, devet hiljada dosadašnjih i nekoliko stotina sadašnjih članova UKUD „Zvonko Cerić“.
Ni Halilović ne ostaje dužan: U stilu makijavelizma ne usteže se Imamović da politizira ime Zvonka Cerića, da se u maniru velikih diktatora zaklanja i poziva na zaštitu od omalovažavanja tuzlanske djece koju on ugrožava, da se stavlja u zaštitu tuzlanskih vrijednosti koje je davno stavio pod noge, da bi, vjerovatno, nakon uspješne odbrane svega toga dobio kandidaturu i čak još jedan mandat gradonačalnika. Ako se to dogodi nekim nesretnim slučajem Tuzlacima, u koje i sebe svrstavam, jer u Tuzli živim trideset godina, ne preostaje ništa drugo nego da promijenimo ime grada Tuzle. Odbijam kao gnusnu konstrukciju da sam rekao da me ne interesuju djeca, bilo koja, a posebno tuzlanska.
Zbog čega?
Da li će biti novih saopštenja, za sada, se ne zna. Ali ono što se iz svega može zaključiti je da se glavni problem zamaglio i tipičnim hallo efectom pogurao pod tepih naše dnevno-političke zbilje. Ipak, na nekoliko pitanja, barem za sada, nema odgovora.
Prije svega – da li je bilo javne rasprave o ovome rješenju ili je samo interes prodati gradsko zemljište i puniti budžet. U koji Regulacioni plan se ovo uklapa, da li će to dovesti do prenapučenosti zbog toliko objekata na jednom malom prostoru, gdje su Smjernice koje ga prate…
Najvažnije u svemu je da su upravo u ime tih ciljeva i iz Doma armije, koji će se uskoro srušiti, istjerani NEKI studenti! Ostavimo na stranu gradnju, razvoj i sve što uz to ide. Vratimo se saopštenjima kao paravanu jedne političke igre, kojih nam je već pun kofer u ovoj sumornoj svakodnevnici.
Riječ je sada o DJECI!! Zar sva ova djeca na koje se pozivaju i jedan i drugi nisu zapravo – naša djeca. Zašto pravimo razliku između djece koja idu na pomenute fakultete i djece koja su članovi UKUD-a „Zvonko Cerić“? Možda među ovom prvom djecom ima članova i ovog društva… Sve se to zanemaruje, i kao što u svakom ratu cilj opravdava sredstvo, tako se i među ova saopštenja ušunjala konstatacija o „promjeni imena grada“. Da li je ovo namjerna pogreška, spin ili manipulacija manje je važno. Ona ima za cilj skretanje sa glavne teme i odgovornosti grada za smještaj navedenih institucija i fakulteta. Jer općina Tuzla je jedan od osnivača Univerziteta.
Kako dalje?
U konačnici trpe grad i djeca ovog grada. Ko i u ime čega ima pravo da razdvaja djecu ovog grada i kantona? Zar sve ove institucije ne postoje zbog djece, njihove budućnosti i budućnosti ove zemlje. I rektor i gradonačelnik su zaboravili da su oni na svojim pozicijama još kratko(?!), te da su njihovi mandati u odnosu na vrijednosti zemlje i budućnosti sve djece tako – beznačajni. Ako nisu u stanju da kreiraju budućnost i milje za svakog stanovnika ovog grada neka se maknu sa pozicija koje obavljaju. I nemojte se sramotiti saopštenjima koja vas još više udaljavaju od građana.
Uzgred rečeno, još za prvog mandata Imamović je prestao primati građane, iako je tu zbog svih Tuzlaka i njihove, naše djece. I ta djeca su Tuzlaci. Ne postojimo mi zbog gradonačenika, nego je obratno. Vrati se gradonačelniče u svoje zakonske okvire i misli na ovaj grad! Okani se manipulacija, jer te jeftine poruke više ne možeš prodati ni u mjesnoj zajednici!
Piše: Biljana S.Tomić
