Šta se dogodilo?
U minuloj sedmici majka Zemlja, svojom rotacijom, uvela nas je i kalendarski u već hladnu zimu. Kažu ove godine hladnije je no inače. Ne samo zbog hladnoće koja se uvlači u kosti, iako živa na termometru ne prelazi minus šest, nego i zbog opšteg stanja duha nacije i odnosa u zemlji. Hladnoću vam dodatno komplikuje i promaja u džepovima, kao i bezidejna i bahata vlast. Njeni „divni“ rezultati vidljivi su najčešće u njihovom privatnom materijalnom „rastu“ i duhovnoj pustoši.
U minuloj sedmici sasvim skromno i tek ponekom objavom na društvenim mrežama sjetili smo se i Dana rudara. Slučajno ili ne isti je dan OSCE, ured u Tuzli, organizovao sastanak sa predstavnicima nevladinih i organizacija mladih, gradske vlasti, učenicima srednjih škola i studentima te nastavnicima o temi -treba li Tuzli Koalicija za borbu protiv mržnje. Projekat koji OSCE od 2013.godine realizuje u desetak mjesta i gradova Bosne i Hercegovine. Lajtmotiv svih postojećih koalicija je spriječiti govor i djela počinjena iz mržnje prema drugima, i ako se već dogode da se pravovremeno sankcionišu.
Zašto je to važno?
Samo značenje naziva tih koalicija potvrđuje da je mržnja, kao negativna emocija sve prisutnija. Dvadeset i dvije godine nakon rata, izgleda da je puno više toga što nas razdvaja, nego spaja. Koliko i da li je dovoljno boriti se samo na ovaj način? Koalicije jesu bitne, jer samim postojanjem i osnivanjem po gradovima BiH potvrđuju da taj problem postoji, ali da li su one jedine i dovoljne da ga riješe ili prevaziđu??!
Napor međunarodne zajednice da se ovim (ne)formalnim vidom djelovanja radi na integrisanju države BiH više se čini kao Sizifov posao. Ugasite „vatru“ na jednom mjestu, eto je na drugom… i tako se vrtimo u krug, trošimo pare umjesto da obrnemo piramidu. Krenimo od uzroka koji se nalazi u pravnom poredku isparcelisane zemlje, dvojnom obrazovnom sistemu i nastavnim planovima i programima, jeziku, pismu i da ne nabrajam sve ono što bi trebala biti civilizacijska tekovina i dostignuće, a kod nas brana i predmet spora i podjela, iz kojih kao posljedica dolazi mržnja, netrpeljivost i netolerancija.
Kome je to važno?
Trebalo bi biti svakom građaninu ove vještačke tvorevine od države ukoliko razmišlja o svojoj i budućnosti zemlje u kojoj živi. Nije samo dovoljno formirati Koaliciju, prefarbavati uvredljive grafite, nekoga poslati na sud zato što je uvrijedio, pretukao nekoga jer se ne slaže sa njegovim mišljenjem ili ne pripada njegovom „nacionalnom korpusu“ kako se to danas „moderno“ kaže. Iako u mnogim tim nedjelima ima elemenata i krivične odgovornosti često je teško i sročiti optužnicu i nekoga procesuirati i što je najvažnije dokazati da je učinio to i to. Jadno je sve to i koliko smo moralno i socijalno osviješćeno društvo ukoliko na ovaj način ljude moramo učiti kulturi ponašanja i dijaloga.
Kako dalje?
Zaključak je da i Tuzli kao gradu treba Koalicija za borbu protiv mržnje pod patronatom OSCE-a. Tuzla koja je decenijama važila kao tolerantna sredina i otvorena za sve ljude dobre volje nije ostala imuna na „viruse mržnje“. Kao da nas više ni ne iznenađuju pojedina ponašanja, čak i ljudi koji bi trebali biti uzorom i neka moralna vertikala u sredini gdje žive. Stopljeni sa ovom sivom svakodnevnicom u borbi za egzistenciju ipak primjećujemo i neka nedolična ponašanja, uvredljive grafite, psovke i uvrede čujemo. Najčešće bez reakcije.
Ipak, sve do jednom!!
(Piše: Biljana S.Tomić)
