Predsjedništvo BiH barem je neko birao i izabrao, a premijerku RS, koja je propala na tim izborima, nikada i niko u njenoj ne baš kratkoj političkoj karijeri nije demokratski birao nego je postavljana voljom dragog vođe „Kim Mileta Sunga“.
Najpouzdaniji pokazatelj da jedna politička struktura gubi vlast u Republici Srpskoj jeste onaj momenat kada ona poltičke protivnike počne prozivati, odnosno diskvalificirati, da se žele dočepati vlasti uz “pomoć bošnjačkih glasova”.
Tako je bilo prije skoro 20 godina, kada je Milorad Dodik sa samo dva poslanika (i nešto malo više članova) svog SNSD-a u Narodnoj skupštini RS izabran za premijera, a odlazeći SDS ga optuživao za nacionalnu izdaju, tako je i danas kada se njegovoj stranci i njegovoj Vladi na čelu sa premijerkom Željkom Cvijanović raspala parlamentarna većina. “Mladen Ivanić je projekat Bakira Izetbegovića i Emira Suljagića”, poručuje Cvijanovićka u nervoznom pismu koje je uputila Igoru Crnatku, ministru vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
VLAST NA LOŠEM GLASU
Ali, ostavimo po strani šovinistički nivo Cvijanovićkine poruke, i njenu par excellence rasističku logiku da glasovi 15 posto građana tog entiteta (dodajmo i 3-4 procenta Hrvata) manje vrijede od glasova njegovih “jednakijih” građana. Ne zato što taj šovinizam nije opasan, nego zato što je postao opće mjesto u političkoj borbi. Ne samo kada je taj entitet posrijedi.
Zadržat ćemo se, ovom prilikom, samo na propitivanja i utvrđivanju minuma vjerodstojnosti, principjelnosti i dosljednosti u Cvijanovićkinoj ljutnji. Nećemo se baviti ni notornom činjenicom da je Mladena Ivanića u Predsjedništvo BiH barem neko birao i izabrao, a da premijerku RS, koja je propala na tim izborima, nikada i niko u njenoj ne baš kratkoj političkoj karijeri nije demokratski birao nego je postavljana voljom Dragog vođe „Kim Mileta Sunga“.
ZAŠTO “LJUBIJA” BOLI?
Prije samo petnaest dana poslanici SNSD-a i SDA (odnosno onoga što je ostalo u poslaničkim klupama od te stranke) u Parlamentu BiH su bratski, svi k`o jedan glasali za Zakon o akcizama. Zakon nije prošao jer su mu se protivili poslanici iz (Bakirovog!?) Saveza za promjene.
Prije samo sedam dana nad poslanicima koalicije “Domovina” u Narodnoj Skupštini RS iz centrala njihovih stranaka u Sarajevu uvedena je skoro cjedodnevna “roditeljska pažnja”, kako ne bi popustili pod pritiscima, ucjenama, pa i nemoralanim korupcijskim ponudama koje su stizale od Dodikovih političkih i finansijskih emisara da glasaju za prodaju rudnika “Ljubija” fantomskoj izraelskoj firmi.
Poslanik Admir Čavka, iz Saveza za bolju budućnost, javno je rekao da su mu budući, nesuđeni vlasnici “Ljubije” kazali da će u rudniku kada ga preuzmu zaposliti 150-200 prijedorskih Bošnjaka, ako on glas u Skupštini dadne za prijedlog Vlade Željke Cvijanović. Dodik je javno optužio sve (pa i svog koalicijskog partnera Marka Pavića i SNS) da su kriminalci koje plaća “Mittal”, nakon čega je vjerovatno uništio svaku potencijalnu mogućnost da sačuva na duže vrijeme u životu svoju Vladu i njenu premijerku.
Kao što je poznato, prijedlog Vlade je pao Narodnoj skupštini RS, kao što će vjerovatno u narednih 20-ak dana pasti i Vlada omiljene Dodikove prevoditeljice sa engleskog i prve pratilje Dodikove supruge, Željke Cvijanović. Ne zato što će protiv vlade glasati šačica poslanika “Domovine”, nego samo iz razloga jer je riječ o opskurnoj, korumpiranoj, nesposobnoj strukturi koja bi se raspala sama od sebe, čak i da joj niko u tom ne pomaže.
“Optužuju nas da radimo protiv interesa Republike Srpske”, kaže ovih dana jedan poslanik Narodne skupštine iz Koalicije “Domovina” i dodaje “da nam je to cilj, podržali bismo Željku Cvijanović koja taj entitet vrlo uspješno vodi u propast!”
Piše: SENAD AVDIĆ
