Šta se dogodilo?
Još nije kasno da vam i danas, na 75.godišnjicu od početka ustanka protiv stranih i domaćih okupatora – ponovo čestitam 27.juli Dan ustanka naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Ovo je datuma koji su istinski antifašisti cijelu ovu sedmicu obilježavali u zemlji, a posebno Tuzli. Ovo je datum koji uvijek nanovo i sa sve većim žarom poštuju patrioti ove i ovakve podijeljene Bosne i Hercegovine i osjećaju je kao svoju domovinu. Ovo je datum, koji nažalost, u „novoj“ postdejtonskoj demokratskoj Bosni i Hercegovini ne može da nađe mjesto u kalendaru državnih praznika. A potrebniji je više nego ikada!! Posebno što smo svjedoci svakodnevnog rasplamsavanja nekih novih podjela, novih netrpeljivosti, što ne reći i novog/starog fašizma, kao da nam ih nije bilo dosta i 1941. i 1992.godine.
Zato je ovaj datum potreban za istinsko podsjećanje na otpor nacističkim okupatorima i svim domaćin izdajnicima i izrodima koji su sa njima kolaborirali, i svima onima koji nisu naučili lekcije iz svoje istorije. Jer prošlo je sedam i pol decenija od vremena kada je goloruki bosanskohercegovački narod digao svoj glas – protiv, i krenuo pod vođstvom Tita u ustanak za bolje sutra i borbu protiv fašizma i svih vidova porobljavanja. Krenuo je u osvajanje sloboda…
Sedmicu iza nas Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini, posebno Tuzlanskog kantona oživio je sjećanja na ovu najvrijedniju tekovinu naše istorije i borbu protiv fažisma. Da podsjetim: nizom manifestacija i odavanjem pošte antifašistima i njihovim žrtvama na spomen obilježjima na Husinu, Banovićima, tuzlanskoj Slanoj Banji, kapiji, Brčanskoj Malti, svečanoj akademiji u Narodnom pozorištu, i konačno tradicionalnim Maršom „Tragom oblasnog vojnog štaba Tuzla – Šekovići 1941“ , zokružena je ovogodišnja proslava u čast borbe protiv fašizma.
Zašto je to važno?
Zato što je NOR jedna od najsvjetljijih tekovina naroda na ovim prostorima iz naše prošlosti i zbog sve češćih besramnih nasrtaja na fakte i događaje iz ovog istorijskog perioda. Prekrajanje istorije, činjenica, brisanje djela ljudi, zatiranje njihovih tragova, izjednačavanje žrtve i krvnika sve više postaje normalna stvar, iako je riječ o neprimjerenom primitivizmu i novom vidu šovinizma i fašizma. I ništa se ne događa slučajno. Planski, orkestrirano truju se narodi, falsificiraju i istorijski i naučni fakti zarad dnevnopolitičkih interesa i šičara.
Može li to proći!! Do jučer smo govorili NE, a danas….??! I zašto baš u BiH?
Zato što su narodi BiH bili ‘srce’ bivše Jugoslavije. Nije slučajno što je od sedam Hitlerovih ofanziva šest vođeno na teritoriji naše zemlje. Ono što fascinira je činjenica da niti jedan pedalj ove zemlje u II svjetskom ratu nije odbranila samo jedna etnička skupina! Nacizmu i izdajnicima suprostavili su se zajednički svi narodi koji su živjeli i koji i danas žive u Bosni i Hercegovini. Kako u periodu od 1941-45. tako isto i 1992-95. ova zemlja je napadnuta kako bi se razbilo to zajedništvo i taj vijekovni suživot i jedinstvo različitosti.
Zbog toga je 27.JULI – Dan ustanka naroda BiH neizmjerno važan, kao orijentir za sve ljude da razumiju da se ne trebamo razlikovati po vjeri i naciji, već prije svega i jedino po vrijednostima svakog čovjeka ponaosob.
Kome je to važno?
Bez obzira na najnovije „teorije zavjera“ današnjih nacionalnih lidera koji vladaju ovim prostorima promovirajući novokomponovane sentimenate kako je jedino važna ljubav prema otadžbini samo u okviru jednonacionalnog tora, to nije ništa drugo do kvazipatriotizam i fašizam koji ipak teškom mukom prolazi. Zaboravljaju oni da je BiH ipak, kolijevka zajedničkog života, zajedničkog jezika, zajedničkih običaja u kojemu su različitosti više prednosti nego mane. Možda sam nepopravljivi optimista, ali vjerujte itekako sam svjesna činjenice da je Srbija 1992.godine stvorila na genocidu Republiku Srpsku, dok na slićan način i Hrvatska u ovo „mirno“ vrijeme pokušava nekim trećim entitetom da otkine parče ove zemlje. Zato nije slučajno što imamo dvije škole pod jednim krovom (negdje i tri), zato imamo nastavne planove i programe u školama gdje se istorije prekraja, zato imamo parlamente gdje se predstavnici naroda ne mogu ni oko čega čestito da dogovore što je u interesu države kao što su himna, zastava, državni praznici, unapređenje privrede, borba protiv kriminala i korupcije… Ali zato odlično funkcionišu za sve što je u njihovom ličnom interesu. U bivšem sistemu zna se gdje je takvima bilo mjesto.
Zato dogod se dijelimo, narode ovih prostora, treba podsjećati na ove svijetle primjere iz naše istorije. Jer Bosna i Hercegovina treba trajan i pravedan održivi mir, jedan Ustav, jednu državnost za sve građane, jedan jezik, jednu zastavu, jednu himnu, jedan parlament…. Upravo onako kako se to radi u uređenom i civiliziranom svijetu. Možda će neko reći to je utopija. Istorija nas uči da je to moguće. Jer što su Bosnu više komadali ona je branila i opstajala. Dani poput 27.jula, i podsjećanje na njihov značaj potvrda su da još ima nade za nas.
SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!!
Piše: Biljana Skoković-Tomić
