Augustov savjet za dugovječnost je svaki dan se kretati i pomalo raditi. On cijeli dan prohoda po kući, dvorištu, vrtu ili ode do trgovine. Supruga, s kojom je dobio dvije kćeri, umrla je prije 19 godina
Imam 97 godina, ali baš nedavno sam se obračunao s dva lopova. Vidio sam ih kako ulaze kroz prozor. Zatrčao sam se za njima, povikao, a oni su potom pobjegli, rekao nam je August Košak.
POGLEDAJTE VIDEO:
U općini Gornji Mihaljevec u Međimurju ima podosta dugovječnih stanovnika, a jedan od njih je i August (97) iz Vukanovca, koji izgleda kao da nema ni 70, a duhom, intelektom, brzinom i spretnošću podsjeća na tridesetogodišnjake.
Kao dijete prošao je težak život i mnoge nevolje, što je učvrstilo njegovo tijelo i duh te ga dovelo do ovako duboke starosti.
– U osnovnu školu sam krenuo sa sedam godina te sam završio četiri razreda. Do prije polaska u školu sva moja braća, sestra i ja nosili smo haljine na golo tijelo. Nije bilo novca za nešto drugo. Meso smo jeli samo nedjeljom. Tek kad sam krenuo u školu, dobio sam prve kratke hlače. Često sam hodao i bos. Nakon završetka četvrtog razreda, s nekih 10 godina i par mjeseci, išao sam u službu. Čuvao sam krave na ispaši jednom čovjeku u obližnjem Dragoslavec Bregu. S 18 godina krenuo sam u Njemačku za poslom. Tamo sam ostao godinu i pol, a tada su me povukli doma Mađari radi vojske. No nisam htio ići, pa sam se sakrivao po tuđim stajama. Tri puta su me uhvatili, a ja sam im tri puta pobjegao. Ne vjerujem da bih preživio rat. Kasnije sam išao u Titovu vojsku, koju sam služio u Zagrebu i Zadru punih 30 mjeseci – priča nam svoju životnu priču August, koji se po povratku iz vojske oženio. Supruga mu je preminula prije 19 godina.
Od njezine smrti August živi sam u obiteljskoj kući i brine se i dalje o svemu. Doručak i večeru priprema sam, ponekad i ručak, a katkad mu ručak donese mlađa kći Zdenka, koja živi u Čakovcu. A starija kći Ivanka živi u Sloveniji i također s obitelji povremeno obilazi oca. Osim dvije kćeri, August ima tri unuka te pet praunuka. Iako je nekad imao i vinograd i puno polja koja su obrađivali supruga i on, danas August obrađuje samo vrt, u kojem ima raznovrsnog povrća. Do nedavno je imao i auto, ali i veliki traktor, koje je prodao, a zadržao za svoje potrebe mali traktor, kojim kosi travu i koji mu služi da nešto preveze. Bez ikakvih problema popeo se na traktor i provozao njime po dvorištu, koje je prethodno lijepo pokosio i uredio. Do 2013. godine hranio je još krave i bikove, a onda ih je na svoj rođendan sve prodao.
– Ujutro si za doručak pripremim bijelu kavu, a navečer čaj, u koji ulijem decilitar vina. Drugo ne pijem. Volim pojesti za ručak dobar gulaš, pileće meso s umakom, grah i sličnu hranu sa žlicom. Bez problema se još vozim na biciklu. Ustajem oko 10 sati ili čak još i kasnije, a liježem katkad oko 11 sati. Volim čitati. Svaki tjedan kupim i pročitam lokalne novine, a kad ne vidim s naočalama, uzmem povećalo – veselo nam govori August.
Voli kad mu netko dođe u posjet, ali i on voli otići nekamo traktorom ili biciklom u posjet ili trgovinu, da mu vrijeme brže prođe.
Kaže da je najbolji savjet za dugovječnost svaki dan se kretati i pomalo raditi, pa on cijeli dan prohoda po kući, dvorištu, vrtu ili ode do trgovine.
August sa bratom Stjepanom
Nažalost, mnogi njegovi prijatelji i vršnjaci već su davno umrli, ali kako je vesela i vedra duha, lako mu je uklopiti se i družiti se i s puno mlađim ljudima od njega. Nikad nije bio bolestan, uvijek je imao niski tlak i samo ponekad ga malo omete išijas.
Hodao je bos i nosio haljine
August nije imao lako djetinjstvo, meso je jeo samo jednom tjedno, nedjeljom, a počeo je raditi s 10 godina. S braćom i sestrama je nosio haljine. S 18 godina je otišao u Njemačku, no povukli su ga doma Mađari zbog rata. Nije htio ići, pa se skrivao po stajama.
Izvor: 24 sata
