1425 dana su te pokušavali srušiti, ali nisu uspjeli.
Više od 11 hiljada tvojih građana je dalo život za tebe i zbog tebe. Ubili su njih skoro 12 hiljada, jer su voljeti tebe.
1 601 dijete nije doživjelo studentske dane, njih 1 601 nije doživjelo prvi izlazak na Baščaršiju. Oni nisu doživjeli da svoju djecu uče o svom voljenom gradu, jer su im uzeli živote.
Više od 50 hiljada tvojih duša je iz rata odnijelo neku ranu, neko veću, neko manju, ali će je nositi do kraja života.
Tih 1425 dana, svaki dan je više od 300 osoba uzdahnulo zbog granate, više od 300 osoba je molilo za svoje najbliže, da ostanu živi. Neki nisu ostali…ali si ostao ti živ.
Ostao si živ da prkosiš, ponosiš i opominješ za sve što si proživio, a tvoje duše nisu. Ostao si živ da voliš i podsjećaš da je ljubav jedino rješenje za sve što nam se desi. Ostao si duša Bosne koju nisu mogli iščupati zločinci kojima su ljudi samo brojke koje treba izbrisati iz statistike. Ostao si živ da bismo mi danas živjeli.
Sarajevo je baš tamo gdje je nekada bilo, isti grad kakav je i bio kada je tek rođen, pun duše i ljubavi. Tu se niko ne osjeća kao stranac, zbog čega su neki ljudi prije 27 godina sebi umislili da je to njihovo i da mogu raditi s njim šta god žele. Nisu mogli. Nisu, jer se Sarajevo prepušta samo onima koja ga vole.
O tebi su pjevali i pisali, kako bi se uz njihove stihove nove duše pronašle. Neki novi klinci će rasti s tobom i pisati ljepšu historiju, a na ovu staru ćemo podsjećati i opominjati da se nikad više ne ponovi, da nas više nikad niti jedno dijete ne napusti zbog metka agresora.
Na današnji dan, prije 74 godine si oslobođen, a 47 godina poslije, na isti dan su te zarobili. Danas živi, voli i prkosi voljeni grade.
