Većina roditelja smatra da bi se uvjerenja priče o Djeda Mrazu svi trebali držati. Za mnoge od nas to je način da zadržimo čari Božića i uspostavimo određenu vezu s djecom oživljavajući vlastita sjećanja iz djetinjstva.
To je jednostavan način da se djeci pokaže primjer ljubaznosti i velikodušnosti. Mala djeca imaju aktivne mašte.
Imaju nevidljive prijatelje, pod krevetom se nalaze čudovišta, postoje vile i princeze koje će poput Djeda Mraza jednog dana postati izmišljene kada dijete bude spremno prihvatiti ga.
Do tada, svi ti zamišljeni likovi omogućuju djeci da razvijaju svoju kreativnost i trebalo bi se dopustiti da te stvari vode svojim tokom. Napokon, takva vrsta mašte dala nam je toliko sjajnih djela iz literature i filma.
Štoviše, Djed Mraz je dio tradicije, pa čak i odrasli vole održavati taj mit na životu. Djeca nisu lakovjerna, a starijoj djeci se čak može činiti da još uvijek vjeruju. Mnogi se roditelji sjećaju trenutka kada su shvatili da se otac, djed ili ujak krije iza lažne bijele brade ili kad su prvi put vidjeli roditelje kako potajno zamataju poklonima.
Jednog dana dijete će vam postaviti pitanje i tada možete objasniti da je to način čuvanja magije u obiteljskoj tradiciji.
