Život je pun iznenađenja, nepoznatog, misterioznog i zadivljujućeg. Nikad se ne zna kakvu ulogu neko ili nešto može odigrati u vašem životu. Lično sam strastveni pobornik ideje da iz svakog zla može izaći nešto dobro, a donosim vam upravo jednu takvu nevjerovatnu (i zabavnu!) priču.
Moj tata je umro. Klasični početak smiješne priče. Sahranjen je u malom selu u Saseksu. Bio sam vrlo blizak sa svojim tatom pa sam često posjećivao njegov grob. I dalje to radim. [ NE BRINITE, POSTAJE SMJEŠNIJE.]
Uvijek sam mu donosio cvijeće i moja mama ga je često posjećivala i uvijek je donosila cvijeće i moji baka i deda su tada još uvijek bili živi i oni su uvijek donosili cvijeće. Grob mog tate je često ličio na solidno treće mjesto cvjetne izložbe u Čelziju.
Sve je to bilo lijepo, ali bilo mi je žao tipa sahranjenog pored mog tate. On NIKADA nije imao nikakvo cvijeće. Umro je na Božić kada je imao 37 godina, niko mu nije ostavljao cvijeće a sad je imao ovog instant cvjećara u grobu pored svog. Tako da sam mu počeo donositi cvijeće. POČEO SAM KUPOVATI CVIJEĆE POKOJNIKU KOJEG NIKAD NISAM UPOZNAO.
I tako sam to radio neko vrijeme, ali nikad to nisam nikome spomenuo. Bila je to moja privatna interna šala, činio sam svijet boljim mjestom jednim po jednim buketom cvijeća. Znam da to zvuči čudno ali počeo sam ga vidjeti kao nekog prijatelja.
Pitao sam se postoji li neka skrivena veza između nas, nešto što me misteriozno privlači njemu. Možda smo išli u istu školu, igrali fudbal u istom klubu ili već nešto. Zato sam izguglao njegovo ime i deset sekundi kasnije sam ga našao.
Žena mu nije ostavljala cvijeće jer JU JE UBIO. NA BOŽIĆ. Nakon što je ubio svoju ženu, ubio je i njene roditelje. A onda je skočio ispred jedinog voza koji je išao kroz tunel u Belkamu tog Božića.
ZATO mu niko nije donosio cvijeće.
Niko osim mene, naravno. Ja sam mu ostavljao cvijeće. Ostavljao sam mu cvijeće svake dvije sedmice. Svake dvije sedmice tokm DVIJE I PO GODINE.
Bilo mi je užasno zbog njegove žene i njenih roditelja. Sad, nije baš da ću i njima donositi cvijeće svake dvije sedmice tokom dvije i po godine ali jesam smatrao da im dugujem neku vrstu izvinjenja.
Saznao sam gdje su oni sahranjeni , kupio sam cvijeće i odvezao se na groblje. Dok sam stajao na njihovim grobovima i mrmljao izvinjenja, žena se pojavila iza mene. Željela je znati ko sam i zašto sam donio cvijeće za njenu tetku, baku i dedu. NEUGODNO.
Objasnio sam i ona je rekla da je to čudno ali prilično slatko. Rekao sam hvala, da jeste malo čudno i zaboga PITAO SAM JE DA ODEMO NA PIĆE. Nevjerovatno, ali pristala je.
Dvije godine kasnije ponovo je pristala kada sam je zaprosio jer tako sam upoznao svoju ženu.
Lola magazin
