Većina karcinoma dojke je izlječiva. Zašto žene uvijek skaču na najgori scenarij? Većina žena koje poznajem, kad imaju glavobolju, misle odmah da imaju tumor na mozgu. Najgori scenarij o karcinomu dojke nije nužno i vaš. Stadij 0, 1 i 2 je izuzetno izlječiv, faza 3 također izlječiva, ali zahtijeva mnogo više liječenja, jer može postati faza 4. Sve osim faze 4 je izlječivo. Ljudi skaču na najgore slučajeve jer ne shvataju da korak 4 nije najčešći. Kod dijagnoze karcinom dojke samo će pet posto žena biti s fazom 4; 61 posto će biti u ranoj fazi; 32 posto bit će u sredini. Za većinu dešava se da ulazim u ordinaciju i kažem im: „Imam dobre vijesti“ – kaže američka onkologinja Kristi Funk u intervjuu za „Los Angeles Times“. Nedavno je izdala knjigu „Dojke: pripručnik za vlasnice“, ali je globalnu popularnost stekla kad su joj pacijentice postale američka pjevačica Sheryl Crow i glumica, rediteljica i humanitarka Angelina Jolie, kojoj je prije šest godina izvela dvostruku mastektomiju, zbog visokog rizika od raka, budući da su od istog oboljenja prerano preminule Angelinina baka, tetka, ali i majka Marcheline.
Prema posljednjim podacima, u svijetu od raka dojke oboli oko 1.670.000 žena, a iako BiH nema jedinstven registar oboljelih prema podacima medicinskih ustanova u BiH oko 500 žena godišnje umre od raka dojke, dok se broj oboljelih kreće između 1.400 i 1.500.
Kristina knjiga je hvaljeno štivo i bit će od koristi svim onim ženama koje se već bore s opakom bolešću ili je žele prevenirati.
-Knjiga dr. Funk poklon je ženama koje traže odgovore na pitanja o zdravlju dojki i zdravlju općenito. Kristi je jedna od najboljih stručnjakinja za rak koju oboljela žena može imati, ali meni nije bila samo to, već i inspiracija i prijateljica od momenta kad sam prvi put ušla u njenu ordinaciju.
Osim što je vrhunski stručnjak u oblasti karcinoma dojke, poseban je i njen pristup pacijentima. Prema svakom od njih se kaže, odnosi kao da su joj najbolji prijatelji, s mnogo brige, razumijevanja, ulijevajući im optimizam i nadu u izlječenje.
-Rođena sam u porodici u kojoj je uvijek bilo mnogo ljubavi. Spoj sam pozitivnih osobina mojih roditelja. Moj otac je nevjerovatno ljubazan čovjek, analitičar na burzi, koji je odrastao u velikom siromaštvu, baš kao i moja mama, u Connecticutu. Kao dječak ustajao je u četiri sata ujutro kako bi raznosio duhan prije škole. Prema svima se odnosi kao prema porodici. Moja mama, bila je stomatološki higijeničar, s nevjerovatnom unutarnjom snagom, odlučnosti i težnjom ka savršenstvu.sa 37 godina, tada je imala nas petero djece, svi mlađi od 13 godina, doživjela je težak moždani udar. Tri ili četiri godine je provela na rehabilitaciji. Nije mogla govoriti, niti boraviti kod kuće. A kada je napokon došla kući, desna strana joj je bila paralizirana. Kad sam napunila pet godina mami se vratio govor, nije više bila u kolicima. Desna ruka joj nije uvijek radila, bila je pomalo atrofirana, sjećam se koliko se moj otac trudio da joj olakša svaki dan. Auto je opremi posebnom opremom, s dugmetom na upravljaču, i prilagodio ga njenom stanju kako bi me ona mogla voziti gdje god je trebalo. Bila je nevjerovatna mama, nije propustila nijedan naš atletski događaj, niti bilo koju aktivnost u kojoj sam učestvovala. Moja mama nikad ne gubi nadu niti se ikad prestaje boriti. Gura svoje tijelo i um do krajnje granice. Sada joj je 79 godina, kreće se uz pomoć štapa. Dakle, između tihog, promatračkog, brižnog suosjećanja moga oca i majčine strašne odlučnosti da budem najbolja, nekako sam izrasla u osobu koja je odlučna u tome da na svaki trenutak gleda kao na posebno značajan. Zaista, šta je život, ako ne dugačak niz trenutaka? Dakle, što više imate trenutaka koji su jaki i radosni, to vam je život ljepši – kaće ona.
Specijalizirala je opštu hirurgiju, u Medicinskom centru Cedar-Sinai u Los Angelesu završila istraživački program s područja hirurgije dojke, gdje je nekoliko godina radila kao hirurg i voditeljica odjela, da bi 2009., sa suprugom, poduzetnikom Andyjem Funkom, na Beverly Hillsu osnovala Centar za zdravlje dojki Pink Lotus. Njena misija je kaže razbiti zablude u koje mnoge žene vjeruju te ih educirati o zdravom načinu života, koji u mnogo slučajeva može prevenirati nastanak bolesti.
– Većina žena smatra da porodična anamneza i genetika određuju ko će oboljeti od raka, ali uglavnom nije tako. Prava je istina da naslijeđene mutacije, poput BRCA, prouzrokuju samo pet do deset posto slučajeva raka dojke, a čak 87 posto žena kojima je dijagnosticiran rak dojke nema nijednu članicu uže porodice koja boluje od njega. Prema istraživanjima na ženama koje prije menopauze prihvate način života u kojem je prioritet fizička aktivnost, nepušenje, nekonzumiranje alkohola i prehrana bez mesa i mliječnih proizvoda, vjerovatnoća za obolijevanje od raka dojke upola je smanjena. Kod starijih žena taj rizik pada za 80 posto – tvrdi dr. Funk.
Izvor: Magazin Azra
